Nedjelju dana poslije masakra koji se dogodio u OŠ "Vladislav Ribnikar" na Vračaru, kada je učenik te škole ubio osmoro đaka i čuvara, a ranio još sedmoro, prema najavama, đaci bi trebalo da se vrate u klupe.
Ministarstvo zdravlja, škola, pojačano obezbjeđenje, psiholozi, psihijatri, svi su djeci na raspolaganju.
Ipak, činjenica da je sve svježe i da su mnogi đaci pod stresom, nameće pitanje da li su učenici ove škole zaista spremni da se suoče i vrate tamo odakle su prošle nedjelje spasavali živu glavu. Mnogi smatraju da je još uvijek rano.
Djeca se vraćaju u školu
Stručnjaci objašnjavaju da je neophodno da se djeca što prije socijalizuju, ali o tome treba voditi računa i ići postepeno, te su i mišljenja podijeljena kada je povratak u pitanju. Ima roditelja koji smatraju da djeca nisu spremna, u čemu se slažu i stručnjaci, dok ima i onih koji razmišljaju da djecu ispišu.
Suočavanje, uvjerenje da u školi nema počinioca zločina, i da oko sebe imaju čvrstu zaštitu, da su bezbjedni, to su tri stvari koje će djecu sačekati odmah po povratku u klupe.
Psiholog Radmila Vulić Bojović kaže da je prema njenom mišljenju još uvijek rano za povratak, te da je nedjelju dana i suviše kratak period.
– Kad dođu oni će morati da prođu kroz hodnik gdje je ubijen čuvar, gdje su ubijena ta dežurna djeca, ako čak i ne ulaze u učionicu u kojoj je bila pucnjava, oni znaju šta se sve tu dešavalo. Situacija je delikatna i nikako ne treba insistirati na brzini, nego prije svega na razumijevanju onoga što su ta djeca i profesori prošli. Smatram da tako brzi povratak ne uvažava u dovoljnoj mjeri niti traumu koju su ta djeca preživjela i preživljavaju, i koju će preživljavati, niti u krajnjoj liniji poštuje žrtve koje su u tom prostoru pale. Mislim da je to odluka o kojoj se nije dovoljno dobro razmislilo i veliko je pitanje da li će se tako nešto i desiti, jer koliko sam razumjela slušajući razne komentare, roditelji đaka nisu baš raspoloženi da se vraćaju u taj prostor toliko brzo – kaže psiholog.
Kako dodaje, bilo bi dobro da savjetovati se sa nekim ljudima koji imaju iskustva u tome, jer ovako nešto se nikada nije dešavalo na našim prostorima.
- Potrebno je da neko objasni kako se na nivou grupe, ili zajednice prevazilaze ovakve stvari. To je sedam dana od tragedije, isto dan srijeda koja sada ima simboliku u njihovim životima, zato treba biti veoma obazriv – dodaje Vulić Bojović.
Nema više malog ubice, ali…
Druga stvar, u školi nema više ubice i oni će se uvjeriti “svojim očima”, iako im je već objašnjeno da je on sada na drugom mjestu i da im ne može nauditi.
– Nema dječaka-ubice, ali trauma funkcioniše na različite načine. Ubica je negdje na nekom drugom mjestu gdje je zatvoren i on konkretno ne može da im naudi. Ali, sjećanja na te trenutke, flešbekovi to su sve stvari koje su blisko povezane sa traumom i traumatičnim događajima. Naravno, nisu sva djeca u istoj situaciji, jer ima one djece koja tog dana nisi bila u školi i nisu to vidjela. Oni znaju da se dogodilo, oni jesu traumatizovani, ali ne kao neko pored koga je neko mrtav ležao. Ne postoji školsko gradivo koje je toliko važno, kao što je važno psihičko zdravlje djece i definitivno smatram da je rano za povratak – smatra Vulić Bojović.
