- Najgore od svega je što su sada pojedini ljudi uvrijeđeni, jer nisu vjerodostojno prikazani u filmu ili ih nema dovoljno. Moraju da shvate da nije poenta u njima, nego u Tomi koji je bio poseban čovjek. On je sve dirnuo u srž svog postojanja, na stranu njegova muzička dostignuća. Toma je zaista bio rijetka pojava i čudo od čovjeka. Fizički je dosta bio krhk. A na kraju je podnio toliko muke. Meni i dan danas nije jasno kako je to tijelo izdržalo pijanstva, kocku, danonoćno pjevanje i životno posrtanje? Nestvarno biće - govori Kalezić koji smatra da su ružno o Tomi mogli da pričaju samo oni koji ga nisu poznavali.

- Oni koji ga nisu razumjeli, nazivali su ga negativcem. Njegove mane su bile vrline za mene. Na Balkanu je on bio nerazuman čovjek. Njegova stvar je kako je živio i izgledao. Zašto je bilo ko u stanju da ga osuđuje? - ističe pjevač koji je Zdravkovića samo jednom u životu video trijeznog.

- Pamtim samo jednu sekvencu iz njegovog života kada nije bio pijan i u žaru kocke, nego je bio potpuno normalan. Sjećam se da je to bilo na njegov rođendan, a mi smo bili komšije na Banovom Brdu. Razmišljao sam šta da mu kupim, jer šta pokloniti Tomi koji sve ima? Odlučio sam se za knjige tri crnogorska pisca, jer je volio Crnu Goru. Između ostalog u njegovom društvu su se nalazili Mika Antić, Momo Kapor.. Ostavio sam knjige njegovoj Goci sa posvetom. Odjednom mi je u tri ujutru zazvonio telefon i pomislio sam da me Toma zove iz kafane. Međutim insistirao je da dođem do njega, gdje me je on čekao na vratima sa knjigom u ruci. Nije mogao da povjeruje šta sam mu donio, tada sam osjetio njegovu energiju, otmenu tugu i uzvišenost. Ušao sam u njegovu kuću, pričali smo, smijali i upoznao sam potpuno novog Tomu - kaže Zoran Kalezić.

Zoran napominje da Zdravković tugu nije mogao da sakrije.

- Nikada u njegovom druženju nisam vidio posebnu sreću. Tugu nije mogao da skrije. Odavale su ga oči, pogled, tuga je toliko jača bila od radosti. Tugu mogu nositi samo posebni ljudi. Ne postoji nijedna vesela pjesma koju je snimio.