Ne znam šta se desilo. Trebalo je da me suprug zove kada završe da bih spremila ručak, ali on m je zvao ranije i rekao: “Dača je pao, ne diše”. Pitala sam ga kako ne diše, to je bio šok za mene, ali on nije znao da mi objasni. Minuti su postali sati zvala sam ga ponovo telefonom da vidim šta se dešava, ali se na njegov broj javila prijateljica, čije dijete takođe igra fudbal. Objasnila mi je da je suprug morao, da godinu dana mlađeg sina od Dalibora, skloni sa terena i da ne gleda – priča potresena majka i dodaje:

– Dalibor je bio zdravo dijete. Prije 15 dana radio je sve preglede, između ostalih, radio je EKG srca sa opterećenjem i bez opterećenja, radio je saturaciju kiseonika, i svi rezultati su mu bili dobri. Ne znam šta se desilo, vjerujem da ćemo tačan uzrok smrti znati tek nakon obdukcije – kaže nesrećna žena.

Prema njenim riječima, Dalibor je nekoliko godina trenirao fudbal zajedno sa bratom.

– Otac ih je vodio na treninge i na utkamice. Obožavao je Partizan i navijao za njega, želja mu je bila da jednog dana zaigra u omiljenom klubu, njegov svijet je bio crno-bijeli. Tog dana smo se dogovorili da poslije utakmice, kada dođu kući, svi zajedno gledamo derbi, ali, nažalost, on se nije vratio – priča kroz suze majka dok pokazuje slike svog sina prvenca.

Prisjećajući se kobne nedjelje, kaže da se sa suprugom dogovorila da joj se javi kada krenu kako bi ručak koji sprema bio topao.

– Međutim, zvao je oko 13 sati, rekao mi je da je naš sin Dalibor pao i da ne diše. Pitala sam ga kako ne diše, ali odgovora nije bilo. Rekli su mi da su se ljekari Hitne pomoći, kao i svi ostali, kao lavovi borili 50 minuta da ga povrate, ali nisu uspjeli – priča slomljena od bola nesrećna majka za Kurir i dodaje:

– Suprug mi je, kasnije objasnio da je Dalibor igrao i da je u jednom trenutku pogledao ka ocu, ali da mu je on rekao da, ako ne može, da se javi treneru da ga zamijeni. Dača je krenuo ka treneru Filipu Tomaševiću, o kom imam samo riječi hvale, i kada je stigao do njega, samo mu se srušio na ruke. Pomenuli su mi i da mu je krenula krv iz nosa i usta, kao i da je ljekarka u jednom trenutku povratila rad srca, ali da pulsa nije bilo. Nije mu bilo pomoći. Kažu da može da bude da je riječ o jakom moždanom ili srčanom udaru, to će se na obdukciji vidjeti – priča Marijana.

Kako kaže, Dalibor nije imao zdravstvenih problema.

– Prije nekoliko godina se na terenu zalelujao i umalo pao, ali smo ga odmah vodili kod neurohirurga i svi su rezultati bili dobri. Nikome od nas nije jasno kako je došlo do ovoga. Nikada se nije požalio da ga boli glavi na bilo šta. On je bio naš dobri anđeo nikada mu nije ništa bilo teško, bio je dobro dijete, pazio je na sve nas. Vjerujem da će biti sa pravim anđelima sada, čuvaće nas i gledati gdje god da je – kaže jecajući od bola majka.

Mladi Dalibor imao je mnogo prijatelja, a među najboljima su mu bili Nemanja i Luka, drugovi iz odjeljenja. Nemanja mu je napisao riječi koje svjedoče o njihovom prijateljstvu.

– Srce steže se dok ti pišem ove stihove i znam da ovo ne bih napisao nikome, ali ti nisi bilo ko. Bio si sve kad ništa nisam imao, moj prijatelj, moj brat. Zajedno smo sve prošli i stvarno ne znam kako s ovim da se nosim jer si otišao prerano. Mnogo toga bih ti rekao, ali je prekasno. Mnogo boli, brate, sve te uspomene bole, ali znam da bi mi ti prvi rekao – glavu gore. Iako te više nema, znam da ćeš biti uvijek tu pored mene i da ćeš biti moj anđeo čuvar, ne brini se, brate, jednog dana srešćemo se opet – pročitala je majka potresne riječi Daliborovog najboljeg druga, piše Telegraf.