Na ovaj dan pomenimo sve mučenike za slobodu na ovim prostorima od buna i ustanaka protiv osmanskih zavojevača, preko boraca i žrtava iz Prvog i Drugog svjetskog rata, do Odbrambeno-otadžbinskog rata u kojem smo se sačuvali od uništenja i iskovali svoju Republiku.

Ovaj veliki dan u istoriji nas Srba zapadno od Drine želim ovaj put da posvetim onima koji će doći. Onima koji su rođeni i koji će se roditi u Srpskoj.

Studenti, đaci i omladinci od Novog Grada do Trebinja, vole svoju Republiku Srpsku. Znaju zašto je vole, te je ta ljubav siguran garant njenog trajanja i opstanka.

No ne treba da mislimo da nema i da neće biti onih koji bi je uništili, koji bi voljeli da nestane, da doživi poraze i da Srpski narod svedu na “podnošljivu manjinu”, kako su to govorili i radili nešto zapadnije.

Zbog toga važno je ponavljati neke stvari svakog rođendana pa i češće kako bi pored ljubavi koji naši ljudi gaje prema Srpskoj, spoznali i racionalnu opravdanost postojanja i trajanja Republike Srpske.

Kada nam oni nedobronamjerni kažu da je nastala na genocidu, odgovorite im riječima akademika Milorada Ekmečića: “Ako bismo uslovno i prihvatili zaključak da je Republika Srpska plod genocida – kao što današnji protivnici mira običavaju da kažu – onda bi ta rečenica morala da glasi da je Republika Srpska plod genocida nad srpskim narodom, a ne nad drugim narodima od njega. Republika Srpska je ostatak ostataka srpske etničke zajednice zapadno od reke Drine.”

Kada vam kažu da ste fašisti pitajte ih gdje su im bili djedovi, u čijim jedinicama. Pitajte ih koliko je u ZAVNOBiH-u bilo njihovih predaka. Čije imena nose njihove ulice? Ne dozvolite da vam nametnu osjećaje kricice što ste to što jeste.

Pišite svojim pismom, svojom ćirilicom ne dodvoravajući se drugima, ali učite sve jezike i pisma.

Ne odričite se svojih teritorija, svoje istorije i kulture gdje god se nalazili. Nemojte da prodajete svoju djedovinu jer je niste stekli već je vaše da je sačuvate za potomke. Na mnogaja ljeta.

Živjela Republika Srpska i vaskoliko srpstvo!