"Oluja" - zajednički zločin Hrvata, NATO i muslimanskih snaga

  • 03.08.2020. 10:09

Hrvatska je 4. avgusta 1995. godine napala Republiku Srpsku Krajinu, teritoriju formalno pod "zaštitom" mirovnih snaga UN - pri tome je ubijeno ili nestalo 2.670 Srba, protjerano 250.000, a spaljeno više od 22.000 kuća.

Hrvatska vojska i policija, uz pomoć muslimanske armije iz BiH (Petog korpusa pod komadom Atifa Dudakovića) i NATO pakta, napala je na Kninsku Krajinu (oblasti Sjeverna Dalmacija, Lika, Banija i Kordun).

Oni su unišili i srušili 13.000 privrednih objekata, 182 zadruge, 56 zdravstvenih stanica, 78 pravoslavnih crkvi, 29 muzeja, 920 spomenika kulture, 181 groblje, 352 trgovačka objekta, 211 ugostiteljskih objekata, 410 zanatskih radnji, kao i sve industrijske pogone.

Cilj operacije "Oluja" bio je zauzimanje najvećeg dela teritorije Republike Srpske Krajine. Operacija je zvanično trajala četiri dana.

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Јugoslaviju označio je "Oluju" u prvostepenoj presudi hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču kao udruženi zločinački poduhvat, sa ciljem trajnog i prisilnog proterivanja najvećeg dijela Srba sa prostora bivše Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj.

Međutim, u drugostepenoj presudi, u režiji sudije Teodora Merona, hrvatski generali oslobođeni su svih optužbi.

Tribunal je utvrdio da su hrvatska vojska i specijalna policija počinile veliki broj zločina nad srpskim stanovništvom, prvenstveno nakon oružanih napada, ali da državno i vojno rukovodstvo Hrvatske "ne snose odgovornost za to".

Bio je to uobičajeni nastup haških sudija, koje su se držale "istine" koju su SAD, kao osnivači tog suda, proglasile još sredinom ratnih sukoba u bivšoj Јugoslaviji, kroz "procjenu" CIA, da su "Srbi krivi 90 odsto za ratove i zločine".

ODBAČENE TUŽBE ZA GENOCID

Međunarodni sud pravde je februara 2015. godine odbacio međusobne tužbe Hrvatske i Srbije za genocid, utvrdivši da su se tokom i nakon operacije "Oluja" dogodili zločini koji bi mogli biti elementi genocida (posebno u akciji "Oluja"), ali da nije dokazana specifična genocidna namjera.

Dan 4. avgust u Hrvatskoj se slavi kao "Dan pobjede i domovinske zahvalnosti", dok je u Srbiji i Republici Srpskoj 4. avgust dan žalosti.

AMERIKANCI I FRANCUZI OBUČAVALI HRVATSKE SNAGE

Nakon zaustavljanja hrvatsko muslimanskog sukoba 1994. i potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, počela je priprema "Oluje".

Septembra 1994. godine hrvatska vlada je uz odobrenje američkog Ministarstva odbrane, potpisala ugovor, pod imenom "Demokratski tranzicioni program", sa američkom vojno-konsultantskom kompanijom "MPRI".

Prema sporazumu, službenici ove firme, koje je predvodio penzionisani američki general Karl Vuono, intenzivno su radili na obuci hrvatske vojske i oficira u vojnom kampu "Petar Zrinjski" u Zagrebu, kao i u drugim garnizonima.

Penzionisani pukovnik hrvatske vojske Ante Kotromanović izjavio je kasnije da su pored navedene firme hrvatskoj vojsci u pripremi "Oluje" pomogli i francuski vojni stručnjaci, koji su u Šepurinama kod Zadra, osnivali podoficirsku školu i osposobljavali oficirski kadar.

TUĐMAN IZDAO NAREDBU ZA PROTЈERIVANjE SRBA

Na Brionima, u sjevernom dijelu jadranske obale 31. jula 1995. održan je sastanak na kome su prisustvovali predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i hrvatski generali Zvonimir Červenko, Ante Gotovina, Mladen Markač i Mirko Norac, kao i glavni planer operacija Obavještajne službe Hrvatske Davor Domazet, zatim ministar odbrane Gojko Šušak i direktor Hrvatske obavještajne službe Miroslav Tuđman.

Svi oni su bili složni u odluci da Srbe treba da istrijebe sa područja Krajine, a "Oluja" je tu do detalja precizirana.

Kao istorijski dokaz namjere da se Srbi protjeraju i iskorijene iz Hrvatske svjedoči audio i video-zapis sa sastanka na kome Tuđam izdaje naredbu:

"A Srbima zadati takve udarce da oni, praktično, nestanu iz Hrvatske".