Većina mjera koje su od pojave korona virusa do danas donosile Vlade u našem regionu, pa i Evropi, imale su za cilj da spriječe “ekonomsku paniku”, prije svega da spriječe masovno otpuštanje radnika i zatvaranje malih i srednjih preduzeća, ali su dugoročni planovi mnogo važniji, smatra profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Ljubodrag Savić.
U trenutku kad čitav svijet stoji, mora se razmišljati o tome kako povećati potrošnju i potražnju, kao osnovne pokretače privrede i kako nastaviti i finalizirati započete kapitalne projekte, jer se, kaže, ne smije dogoditi da i oni u potpunosti stanu.
"Kapitalne investicije, prije svega u oblasti infrastrukture, moraju se nastaviti, bez obzira na to što je sasvim realno očekivati da će se i sa njima kasniti. Činjenica je da takvi projekti umnogome zavise od logistike koja je, naravno, takođe u problemu, ali oni projekti na kojima se mogu angažovati domaći resursi ili bar dio njih, imaju šansu i imaju smisla", kaže Savić.
Takvi projekti, smatra Savić, bez dileme pokreću privredu.
"U slučaju da u ovakvom trenutku kapitalni infrastrukturni projekti mogu da se oslone na domaće reurse, od radne snage do bar dijela sirovina i komponenti, njihova realizacija imaće visok muptiplikativni efekat na privredu", kaže Savić.
On naglašava da se svijet, uprkos brojnim krizama od Drugog svjetskog rata na ovamo, uključujući i onu 2008.godine, ipak nije susreo sa krizom ovakvih razmjera čije će posljedice, tvrdi, biti teško sanirati.
"Svjetska globalizacija imala je i ima niz prednosti, ali ona se u krizi izazvanoj pandemijom koronavirusa pokazala kao nedostatak. Zapravo, pokazalo se da su zemlje koje su imale sluha da sačuvaju i zadrže kakvu-takvu domaću proizvodnju i resurse, sad u mnogo boljoj poziciji", smatra Savić.
Ekonomista iz Beograda takođe smatra da se pitanje potrošnje i tražnje mora staviti u fokus, jer se bez toga privreda ne može pokrenuti.
"Pri tome ne mislim na finalnu tražnju, jer ona i dalje postoji. Ljudi još primaju plate ili imaju ušteđevinu i još ponešto mogu da kupe, ali je problem što se drastično smanjuje ona druga komponenta – međutražnja, jer proizvodnja stoji. Sve teže je nabaviti sirovine čak i iz regiona, a kamoli odnekud drugo. Jasno je da je čitav svijet sada okrenut pitanju kako da preživi i da im je sve ostalo u drugom planu, ali pokretanje proizvodnje i tražnje, a tim i potrošnje, takođe mora biti jedno od prioritetnih", kaže Savić.
Smatra da se teza da u kriznim vremenima treba upumpavati novac u sistem nije pokazala sasvim efikasnom tokom posljednje recesije, jer se uprkos velikom novcu koji su „ubacile“ u svoj sistem u to vrijeme, ni SAD nisu tako brzo oporavile.
"Tek nas čeka triježnjenje kad sve ovo prođe i dođe vrijeme za procjenu štete. U svakom slučaju, ni dana se ne smije izgubiti u potrazi za rješenjima koja će pokrenuti privredu", smatra Savić.
