Cijene hrane padaju od marta prošle godine, ali samo u izvještajima Organizacije za hranu Ujedinjenih nacija (FAO) i bilansima svjetskih berzi primarnih poljoprivrednih proizvoda. Nameće se pitanje zašto pojeftinjenje sirovina ne utiče na nižu cijenu prehrambenih proizvoda.
Cijene hrane padaju svuda osim na policama i tezgama. To što bilansi FAO pokazuju da žitarice i uljarice pojeftinjuju od marta prošle godine, nema nikakav značaj da novčanike. Svakog dana sve više ih prazne poskupljenja namirnica.
Građani se pritaju kako je moguće da je luk iz domaćeg uzgoja skuplji do uvoznog limuna.
Pijačni prodavci poskupljenja objašnjavaju rastom cijena goriva koji uslovljava i poskupljenja bazičnih žitarica kao što su pšenica i kukuruz što lančano dovodi do rasta cijena voća i povrća.
U Lidlu kažu da su na poskupljenje voća i povrća u Srbiji uticale loše vremenske prilike u Španiji, odakle se u ovo doba uvozi najveći dio robe. Nadaju se da će u aprilu, kada stignu domaći plodovi, doći i do pojeftinjenja. Deleze ističe da su krompir i luk poskupjeli zbog suše, a šampinjoni zbog veće cijene energenata. Napominju i to da je kupus pojeftinio
Agroekonomista Milan Prostran smatra da nema više prostora za povećanje cijena hrane. Treba imati u vidu da su i prerađivači a posebno trgovci u svoju cijenu poljoprivrednih a prije svega prehrambenih proizvoda anticipirali, odnosno ugradili dio inflacije unaprijed, dodaje Prostran.
Ukazuje na to da su istovremeno pokušali da kroz više cijene pokriju dio izgubljenog dohotka za one proizvode za koje je država držala pod režimom čitave godine.
Veća konkurencija kao čuvar životnog standarda
Ograničene cijene osnovnih životnih namirnica, brašna, ulja i šećera, trebalo bi da sačuvaju životni standard građana. Udruženja potrošača kažu da standard najbolje čuva veća konkurencija.
Prvi razlog je u suštini nedostatak konkurencije. Kad imamo situaciju da većinu snabdijevanja hranom na tržištu glavnog grada kontrolišu prektično dvije korporacije, zašto bi se one takmičile da spuštaju cijenu i da same sebi spuštaju profit. Drugi aspekt je neelastičnost i nemogućnost nas kao potrošača da ne kupujemo hranu, prosto to je nešto to ne možemo da ne kupujemo, naglašava Nenad Bumbić iz "Potrošačkog savjetnika“.
Pijaca ili market, to je dilema koju ima sve više potrošača. U nabavku se ide na više mesta a akcijske ponude se prate više nego vremenska prognoza. Čini se da baba marta ima manje promenljivu ćud od cijena hrane.
