On navodi da tvrdnja članova Predsjedništva BiH Šefika DŽaferović i Željka Komšića da je "Srbija potpisnica Dejtonskog sporazuma kao agresorska strana" egzotična i da priliči njihovom političkom netalentu i političkoj neogovornosti.

"Navešću primjer da su generacije Lukića, dakle moje familije, rođene u SR BiH, i da mi sigurno nismo izvršili agresiju sami na sebe", rekao je Lukić za "Sputnjik".

Lukić ukazuje da u Dejtonskom mirovnom sporazumu nema nijednog slova o tome ko je bio agresor, a ko je napadnuta strana, nego se navodi samo način na koji se građanski rat završava i način na koji BiH ulazi u mirnu fazu svog daljeg razvoja.

Dejtonski mirovni sporazum je, dodaje on, pošao od činjenice da su postojale tri zaraćene strane u bivšoj Socijalističkoj republici BiH i da one između sebe treba da zaključe mir.

"Prije toga su uspjeli da pomire muslimane i Hrvate i u Vašingtonu, sporazumom između njih, stvorili Federaciju BiH /FBiH/ koja je bila pregovarač u zaključivanju aneksa mirovnog sporazuma u Dejtonu", rekao je Lukić i dodao da je jedan od učesnika u zaključivanju ovog mirovnog sporazuma bila i Republika Srpska.

Lukić ističe da je neosnovana Komšićeva i DŽaferovića podsvijest koja bi htjela da kaže da su agresiju na BiH izvršili Srbi iz BiH i Srbija.

"Nije Srbija imala bilo koga sa ove strane Drine od svojih formacija, a ako su Komšić i DŽaferović mislili da će Srbi da kleknu pred njima i da ih mole da sa njima žive i da ih poštede onda su se prevarili", kaže Lukić.

On je konstatovao da su se Srbi borili za svoje gole živote, za svoje individualno ljudsko dostojanstvo i nacionalno i ljudsko dostojanstvo i da kao narod opstanu na političkoj sceni BiH.

Povodom hapšenja Edina Vranja u Srbiju zbog ratnih zločina, Komšić i DŽaferović je naveli da je "cilj srpskih vlasti da revidiranjem istine o ratu u BiH izjednače zaraćene strana kada je riječ o počinjenim zločinima", kao i da je "Srbija potpisala Dejtonski sporazum kao agresorska strana".