Kao što je jedan od simbola Francuske Ajfelova kula, tako je i čuveni baget zaslužio svoje mjesto u prezentaciji ove države. Ovaj francuski hljeb, napravljen od mješavine pšeničnog brašna, vode, kvasca i soli, uskoro će se možda naći na Uneskovoj listi kulturnog blaga.

Pekari kažu da je tradicionalni zanatski hljeb, čija je kupovina u lokalnoj pekari decenijama bila ritual u francuskom svakodnevnom životu, potisnut sa polica prodavnica, čak i u Francuskoj, smrznutim štapićima za hljeb napravljenim na džinovskim linijama za montažu.

„Ne postoji nijedna tajna pravljenja dobrih tradicionalnih bageta. Potrebno je vrijeme, dobro brašno, bez aditiva i pravi način pečenja", rekao je Mikael Ridelet, vlasnik lanca pekara.

Konfederacija francuskih pekara podnijela je zahtjev za dodavanje bageta na rang-listu nematerijalnog blaga Ujedinjenih nacija. Baget se našao u konkurenciji dva rivala za francusku ponudu: pocinkovanih krovova Pariza i vinskog festivala "Biu d'Arboa" u regiji Žira.

Francuski ministar kulture uputiće preporuku predsjedniku u martu. Pekari ističu da bi Uneskov popis zaštitio znanje koje je prolazilo kroz generacije i zaštitio baget od varalica širom svijeta.

Oznaka Uneska – „nematerijalno nasljeđe" koja treba da prepozna usmene tradicije, izvođačke umjetnosti, društvene prakse, rituale i metode tradicionalnog zanatstva, već pokriva drevne metode pravljenja somuna u Iranu i Kazahstanu.

Prepoznat je zanat i za 1.500 ili više vrsta piva proizvedenih u Belgiji, kao i napuljska umjetnost pripreme tijesta za picu.

Uredba francuske vlade iz 1993. godine nalaže da se „tradicionalni" bageti moraju praviti od samo četiri klasična sastojka i ničeg drugog. Fermentacija testa treba da traje 15 do 20 sati na temperaturi između četiri i šest stepeni Celzijusa.

U Francuskoj se dnevno proda oko šest miliona bageta.

„Prvi posao koji tražimo od djeteta je da kupi baget u pekari. Dužni smo da zaštitimo ove navike", istakao je Dominik Anrakt, predsjednik federacije pekara.