Djeca mlađa od dvije godine ne bi uopšte smjela da jedu hranu sa dodatnim šećerima, preporuka je dr Ulriha Fegelera, člana njemačkog Udruženja pedijatara (BVKJ).

Dodatni šećeri su oni koji se ne nalaze prirodno u hrani i pićima. To znači da je kriška jabuke bolji međuobrok za mališane nego čokoladni keks.

"Istraživanja su pokazala da navike iz ranog djetinjstva uveliko utiču na izbor hrane kasnije u životu", tvrdi dr Fegeler.

Ukuse koje djeca razviju teško je kasnije promijeniti. Ako se u ranom djetinjstvu upoznaju sa raznolikim ukusima, veća je vjerovatnća da će kasnije zavoljeti kiselu i gorku hranu.

Izbor hrane ima velik uticaj na zdravlje čovjeka tokom života. Ako unosite previše šećera, veća je vjerovatnoća da ćete biti gojazni, imati dijabetes, kardiovaskularna oboljenja, visok krvni pritisak, karcinom i karijes, rekao je dr Fegeler.

Odgovor na pitanje koju je količinu dodatnog šećera iz zdravstvene perspektive prihvatljivo davati djeci, glasi do četiri velike kašike, odnosno 16 grama za dvogodišnjake i trogodišnjake, i najviše pet velikih kašika, odnosno 20 grama za djecu od četiri do šest godina.

Šećeri se prirodno nalaze u voću, povrću i mlijeku. Dodatni šećeri nalaze se u obrađenoj hrani, keksu, kolačima, čokoladi, slatkišima generalno, ali i u jogurtima s ukusima, zaslađenim žitaricama, smutijima i voćnim i gaziranim sokovima.

Roditeljima se preporučuje da provjere količinu šećera na deklaracijama prozivoda.

Šećeri se pojavljuju pod raznim imenima: glukozno-fruktozni sirup, visokofruktozni kukuruzni sirup, fruktoza, dekstroza, sukroza, glukoza, maltoza, levuloza, med, sokovi iz voća, kukuruzni sirup, javorov sirup, agavin sirup i melasa.