Prirodno je da roditelji brinu i žele da zaštite dijete od svih nedaća koje mogu da ih zadese, no, kako psiholozi objašnjavaju - nije poenta držati ih "pod staklenim zvonom", već vaspitati tako da odrastu u jake, izdržljive i otporne ljude.
1. "Lekcije zabrinutosti"
Umjesto što govorite djeci da ne brinu kada je u pitanju neki problem, pozovite ih da zajedno odvojite vrijeme za "seansu za brigu".
Postavite tajmer na pet minuta i zamolite dijete da analizira svaki aspekt svoje brige, a može čak i da ga zapiše.
Zatim, nakon što vrijeme istekne, zamolite ga da oslobodi tu svoju brigu i ne razmišlja više o njoj.
Ako vaše dijete ponovo počne da brine, podsjetite ga da je vrijeme za to isteklo.
Ove sesije se mogu odvijati svakodnevno, ako je potrebno.
2. Kreirajte "kutiju zabrinutosti"
Odvojite teglu ili kutiju gdje deca mogu da ubacuju papiriće na kojima zapisuju brige.
Neka ih vaše dijete ukrasi po svojoj volji, tako da im taj predmet predstavlja "razbibrigu" a ne nešto strašno.
Recite im da, kada briga "dospe" u kutiju, više nema potrebe za njom.
3. Dopustite im da zamisle najgori mogući scenario
Kada se vaše dijete uznemiri, pitajte ga: "Šta je najgore što može da se desi?".
Ovo pitanje pomaže djeci da se osjećaju sigurnije jer mogu da uvide da najgori zamišljeni ishod nije tako loš kao što su mislili. To im takođe daje perspektivu.
Ako su zabrinuti da neće proći test, recite im da, ako se to dogodi, mogu da zatraže pomoć od učitelja ili vas.
Podsjećanje naše djece da su sposobna da se izbore i sa najgorim scenarijem pomaže im da vide da se većina problema može riješiti.
4. Dopustite im da zamisle najbolji mogući scenario
Djeca imaju tendenciju da zamišljaju samo najgore moguće ishode, pa ih ohrabrite da se umjesto toga fokusiraju na one pozitivne.
Psiholozi navode plastičan primjer "letenja balonom". Zamislite da se vaše dijete plaši visine i neprestano gleda dole, vaš je zadatak da im skrenete pažnju da ne propuste da uživaju u "vjetru u kosi" - prenosi "Cnbc".
5. Ističite i ohrabrujte pozitivne ishode
Ako vas vaše dijete upita da li treba da paniči, odgovorite mu iskreno.
"Ne, nema potrebe da paničiš, a ako bude potrebe - prvi ćeš znati" ili "Ne, nema potrebe da paničiš jer ćemo zajedno proći kroz to".
Ovakav obrazac ponašanja smanjuje anksioznost u vezi sa budućnošću, koju djeca često gaje. A manjak anksioznosti pretvara ih u jake ljude.
