1. Obogatiti dnevnu rutinu

Iako je pojava epidemije velika promjena za sve nas, važno je da dijete stekne utisak da se promjene dešavaju i da je neophodno da im se prilagodimo koliko god da su one nekad neprijatne. Stoga, važno je da slična svakodnevna rutina i dalje postoji, ali sada mnogo više pažnje posvjećujemo zaštiti od virusa.

Pored uobičajenog toka dana, treba odvojiti vrijeme učenju pravilnog pranja ruku, upotrebi sapuna, pravilnog položaja ruke dok kašljemo i kijamo, držanja distance i slično. Dakle, važno je ravnomjerno rasporediti sva pravila koja uvodimo djetetu. Dalje, učenje ne treba da ometa uobičajene aktivnosti, kako se dijete ne bi zbunilo ili opteretilo novim informacijama, piše Yumama.com

2. "Zašto sada ovo radimo?"

Kada djetetu (pa i odrasloj osobi) iznesemo neko novo pravilo bez prethodnog objašnjavanja zbog čega se ono uvelo i zašto je važno da ga poštujemo, veoma je mala vjerovatnoća da će ga usvojiti. Djeca starijeg uzrasta su svjesna da neko vrijeme nisu išla u školu ili vrtić, slušala su o pojavi virusa od strane odraslih, te je važno raditi na tome da razumeju situaciju u kojoj smo se našli. Posebno je štetno negirati da se desila neka promjena, a potom zahtjevati da dijete poštuje određena pravila. Ono se tada nalazi u nejasnoj situaciji i najvjerovatnije neće prihvatiti pravila koja mu se uvode.

Na primjer, ukoliko želimo da naučimo dijete kako da postavi ruku dok kašlje i kija, možemo to uraditi na sljedeće načine:

"Stavili smo ruku ovako (odrasla osoba hvata dijete za ruku i postavlja u pravilan položaj), da virus ne bi odletjeo na tetu."

„Kada kašlješ ili kijaš stavi svoj lakat preko nosa i usana."

Osim toga što je prva rečenica prijatnija i nema zapovedni ton, ona uključuje i direktno pokazivanje. Direktno pokazivanje (postavljanje ruke u pravilan položaj) je očigledno, jasnije, konkretnije i uvijek daje više uspjeha nego objašnjenja (druga rečenica) koja su djeci često konfuzna. Najvažnije, u drugoj rečenici dijete ne zna zbog čega postavlja ruku na taj način, za njega to pravilo nema značenje i najvjerovatnije se neće ni prihvatiti.

3. Kreativno izražavanje

Zanimljiva je činjenica da čak 90% informacija dobijamo putem čula vida. Sem toga, djeca su bića kreativnosti, te ovakav način rada sa njima gotovo uvijek dovodi do cilja. Što su aktivnosti kreativnije, djeci su primamljivije i duže se pamte.

Možete praviti kutijice u kojima ćete odlagati sapune, praviti ili nabaviti zanimljive sapune i druga higijenska sredstva, igrati se pravilnog kijanja i kašljanja i slično. Djeca se sjećaju trenutaka kada su bila kreativna i kada im je bilo zabavno, pa će se tako urezati u pamćenje način na koji štitimo sebe.

4. Moć pohvale

Već je dobro poznato koliko su takozvane 'metode potkrepljenja' važne i efikasne. Stoga, važno je uočiti kada je dijete na dobrom putu, odnosno kada dobro usvaja sadržaj. Pohvala je povratna reakcija koja je svima nama, pa i djeci potrebna. Ona budi pozitivne emocije, pa će dijete ponavljati ponašanja koja zaslužuju pohvale. Ipak, treba imati u vidu da je pohvala verbalna metoda i da koliko god je potrebna i efikasna, aktivnosti u kojima je dijete učestvovalo su mnogo efektivnije, prenosi Yumama.com.

Potrebno je da dijete obavlja radnje, da uči kroz pokret, razmišljanje, donošenje zaključaka, da postavlja pitanje, pogriješi i pokušava, jer se upravo tako stiču adekvatne vještine. Sem toga, kada dijete uvidi u konkretnoj situaciji da je uspjelo da uradi nešto što je do tada radila odrasla osoba, stiče osjećaj samopoštovanja i sopstvene vrijednosti.

Briga o zdravlju je izraz samopoštovanja i ljubavi prema sebi. Možda je doba pandemije prilika da djeca od najranijeg uzrasta steknu naviku da brinu o sebi i njeguju zdravlje kao jednu od osnovnih vrijednosti.