Konzervirana tuna u Еvropi ima visoku koncentraciju žive koja premašuje granicu za drugu ribu, navodi se u novom izvještaju nevladine organizacije "Blum", fokusirane na očuvanje morske okoline te organizacije za prava potrošača "Fudvoč", prenosi "Еuro njuz".
Nevladine organizacije analizirale su gotovo 150 konzervi tune iz pet evropskih zemalja: Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Španije, Francuske i Italije. Otkrili su da su svi proizvodi sadržali živu i da je 57 odsto uzoraka premašilo granicu od 0,3 dijela na milion (ppm) koja se odnosi na drugu ribu.
"Ono što završava na našim tanjirima predstavlja kolosalni rizik za javno zdravlje koji se ne razmatra ozbiljno", rekla je novinarima Karin Žakmar, izvršni direktor "Fudvoč Frans".
Prosječan Еvropljanin godišnje konzumira više od 2,8 kilograma tune, uglavnom konzervirane. Međutim, proces konzerviranja znači da se koncentracija žive udvostručuje ili utrostručuje u poređenju sa svježim proizvodom, prema "Blumu".
Trenutno, evropski standard postavlja maksimalan nivo žive na jedan ppm.
"Nećemo odustati dok ne postignemo strože evropske standarde", rekla je Žakmar.
U međuvremenu, Еvropska agencija za sigurnost hrane (ЕFSA) postavila je 2012. godine dozvoljeni sedmični unos na 1,3 mikrograme žive po kilogramu tjelesne težine. Poređenja radi, ta mjerau SAD iznosi 0,7 mikrograma, saopštile su nevladine organizacije.
"Ako primijenimo maksimalni prag određen evropskim propisima, svatko ko ima više od 79 kilograma biće u opasnosti nakon konzumiranja jedne porcije. Dakle, koja je svrha ovih standarda?" rekla je Džuli Guterman iz "Bluma", koja je vodila 18-mjesečnu istragu.
Еvropska komisija je u izjavi dostavljenoj "Еuro njuz Helti" rekla da su "maksimalni nivoi žive u hrani utvrđene na temelju podataka o stvarnoj pojavi žive u hrani u svakodnevnom životu".
Nevladine organizacije su u međuvremenu tvrdile da je veliki uticaj lobija industrije tune postavio norme tokom 1980-ih i 1990-ih.
Koje rizike po zdravlje donosi živa u hrani?
Metil živa, inače najčešći oblik žive u hrani, klasifikovana je kao "moguće kancerogena za ljude", što znači da bi mogla izazvati rak. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, trudnice i djeca posebno su osjetljivi na visoke nivoe metil žive.
"Živa je definitivno neurotoksin. Toksična je za nervno tkivo, a posebno je toksična za formiranje i razvoj mozga koji se odvija u fetalnom životu i ranom djetinjstvu", rekao je dr Filipe Granžan, profesor medicine okoline na Univerzitetu južne Danske.
Izloženost fetusa metil živi može dovesti do problema s kognicijom, pamćenjem, pažnjom, jezikom, finom motorikom i prostornim vidom.
"Jedemo male doze kroz dug vremenski period", rekla je Guterman, objašnjavajući da se te doze akumuliraju kroz vrijeme u procesu koji se naziva bioakumulacija. Isti objašnjava zašto je tuna posebno osjetljiva na kontaminaciju živom.
Budući da su tune, baš kao i drugi grabežljivci ili dugovječne vrste poput morskih pasa ili sabljarki, više u prehrmbenom lancu, one se hrane manjom ribom pa tako akumuliraju više žive tokom vremena.
Živa je prirodno prisutna u ekosistemima kroz vulkanske erupcije i šumske požare. Međutim, ljudske aktivnosti čine dvije trećine izvora žive, što uključuje izgaranje ugljena i fosilnih goriva, postrojenja za spaljivanje otpada i još mnogo toga. Kada živa stupi u interakciju s bakterijama, poput onih prisutnih u okeanima, ona postaje metil živa, odnosno otrovni i bioakumulativni spoj.
Pokrenuta međunarodna peticija
"Blum" i "Fudvoč" pokrenuli su kampanju pozivajući na strože propise, kao što je smanjenje trenutnog praga od jedan ppm na 0,3 ppm, koji se primjenjuje na drugu ribu.
Takođe su pokrenuli međunarodnu peticiju za deset najvećih trgovaca na evropskom tržištu: Kerfor, Intermarš i Lekler u Francuskoj; Klefor, Merkadona i Lidl u Španiji; Konad, Kup i Еselunga u Italiji; te Еdeka, Reve i Aldi u Njemačkoj, kako bi sa svojih polica uklonili proizvode iznad trenutnog praga i informisali potrošače o mogućim zdravstvenim rizicima.
ЕU Komisija u međuvremenu je izjavila da "stalno traži najnovije naučne dokaze kako bi osigurala da su naši propisi o sigurnosti hrane čvrsti i ažurni".
Rekli su da ne postoje granice za daljnje smanjenje trenutne najvećeg nivoa ispod jedan ppm "bez drastičnog poremećaja snabdijevanja hranom".
"Važno je napomenuti da postoje različite specifične najveće dozvoljene količine za različite vrste riba, jer, kao što je već objašnjeno, te dozvoljene količine utvrđuju se na temelju podataka o njihovom pojavljivanju", rekla je Komisija.
"Zaista, kada se konzumiraju velike količine najzagađenije ribe s najvišim maksimalnim nivoima, može se prekoračiti podnošljivi sedmični unos", navode, prenosi "Tportal".
