Njemački političari često kažu: „Rad se mora isplatiti.“ Ali sve više zaposlenih sa punim radnim vremenom zavisi od državnih davanja. Novo povećanje minimalne zarade neće donijeti nikakve promjene, analizira DW.
Šta se više isplati: rad ili socijalna pomoć?
Kancelar Fridrih Merc izašao je prošle sedmice u Bundestag kako bi, u svom tipično direktnom stilu, izložio stav vlade o onome što je nazvao jednim od sljedećih velikih prioriteta svoje vlade: njenoj namjeri da reformiše naknadu za dugoročnu nezaposlenost, ili „Bürgergeld“ („prihod građana“).
Takođe je izgovorio poznatu frazu o radu koju konzervativci često koriste: rad, tvrdi on, mora biti profitabilan. Merc, rekao je, želi da osigura da građani u Njemačkoj ponovo postanu svjesni kako se njihov trud isplati i da se ponovo primjeni princip plaćanja po učinku. „Bürgergeld“ je uvela prethodna socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada i od tada je napadnuta od strane Mercove unije CDU/CSU da je to previsoka naknada koja zapravo ni ne podstiče primaoce da se zaposle jer to za njih ne bi značilo veći prihod.
Ali Mercovu izjavu je donekle oslabila statistika objavljena nekoliko dana ranije: 2024. godine oko 826.000 zaposlenih zavisilo je od socijalne pomoći, odnosno „Bürgergeld“.
Povećanje broja korisnika socijalne pomoći
To predstavlja povećanje od oko 30.000 u odnosu na 2023. godinu — prvi put da se broj zaposlenih koji primaju dodatnu pomoć povećao od 2015. godine, kada je u zemlju ušlo više od milion izbjeglica iz Sirije.
To je bila, možda ne slučajno, godina kada je Njemačka uvela svoju prvu osnovnu minimalnu platu. Čak i tada, više od milion radnika je i dalje zavisilo od državnih davanja, a taj broj se od tada stalno smanjuje. Ova dodatna davanja koštala su državu skoro 7 milijardi evra u 2024. godini, znatno više od 5,7 milijardi koje je država isplatila za ove svrhe u 2022. godini.
Vlada je objavila podatke na zahtjev poslanika Džema Indžea iz Ljevičarske stranke, koji je za DW rekao: „Neprihvatljivo je da stotine hiljada građana zavise od državne pomoći uprkos tome što su zaposleni. To znači da poreskim novcem podržavamo niske plate i održavamo eksploataciju radne snage.“
Povećanje minimalne zarade
Indže smatra da ovi podaci pokazuju da je minimalna plata u Njemačkoj jednostavno preniska. Iako ju je prethodna vlada značajno podigla, na 12 evra početkom 2023. godine, od tada je povećana samo minimalno, na sadašnjih 12,82 evra po satu.
Prošle sedmice, Državna komisija za utvrđivanje minimalne zarade, koju čine predstavnici udruženja poslodavaca i sindikata, objavila je da će se minimalna zarada povećati u dvije faze: na 13,90 evra 1. januara 2026. godine, a zatim na 14,60 evra godinu dana kasnije. To je manje od 15 evra koje je Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD), mlađi partner u hrišćansko-socijaldemokratskoj vladi Fridriha Merca, izrazila kao cilj.
Helena Štajnhaus, osnivačica kampanje „Sanktionsfrei“ („Bez sankcija“), koja podržava ljude koji žive od socijalne pomoći, kaže da ova mala povećanja minimalne zarade nisu pratila rast kirija i troškova života posljednjih godina. Tako je, na primjer, prosječna kirija stana u Njemačkoj porasla prošle godine za 4,7%, a u Berlinu za čak 8,5%.
„Rekla bih da je ovo odgovor na pitanje zašto sve više ljudi mora da dopunjuje svoje prihode jer minimalna zarada, čak i kada rade puno radno vrijeme, ne pokriva ono što bi trebalo da pokrije“, kaže Štajnhaus.
Problem rada sa skraćenim radnim vremenom
Međutim, neki ekonomisti tvrde da nivo minimalne zarade ima malo veze sa brojem zaposlenih ljudi kojima je potrebna državna pomoć da bi pokrili troškove života.
„Treba istaći da većina ovih ljudi ne radi puno radno vrijeme. Većina njih je na dodatnoj obuci ili radi sa skraćenim radnim vremenom“, kaže Holger Šefer, viši ekonomista tržišta rada u Njemačkom ekonomskom institutu u Kelnu (IW).
„Minimalna plata im ovdje neće pomoći jer razlog zašto ovi ljudi ne mogu da žive od svojih prihoda nije niska satnica, već mali broj radnih sati.“
Brojke to potvrđuju: prema posljednjim podacima Federalne agencije za zapošljavanje, od 826.000 radnika koji primaju naknade, samo oko 81.000 radi puno radno vrijeme.
Čak je i socijaldemokratska ministarka rada i nova potpredsjednica stranke, Berbel Bas, nedavno upozorila na problem masovnih prevara vezanih za smanjenje radnog vremena i državne beneficije. Posrednici masovno dovode radnike iz siromašnijih zemalja ЕU poput Rumunije i Bugarske, zapošljavaju ih za smanjeno radno vrijeme i minimalne plate, a zatim naplaćuju nadoknadu od države, koja se isplaćuje ako građani svojim radom ne mogu da pokriju egzistencijalni minimum.
To je trik jer građani ЕU ne mogu samo da dođu u Njemačku i traže socijalnu pomoć, ali u ovom slučaju su klasifikovani kao zaposleni, tako da se to na njih ne odnosi.
Ali to nije opravdanje za niske plate, insistira predstavnik Indže u svojoj priči. „Činjenica je: trenutna minimalna plata je cijena siromaštva! Poslodavci ne mogu da se izvuku sa tim“, zaključuje on.
Povećanje siromaštva
U svakom slučaju, tvrdi Štajnhaus, razlog zašto mnogi rade samo skraćeno radno vrijeme je jednostavan: imaju djecu ili druge članove porodice o kojima moraju da brinu, a mnogim njemačkim gradovima nedostaje infrastruktura za brigu o djeci. IW je prošle godine izračunao da 306.000 djece mlađe od tri godine u Njemačkoj nema mjesto u jaslicama ili vrtiću, iako na to imaju zakonsko pravo.
Studija Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB) iz 2021. godine otkrila je da što više djece radnici imaju, veća je vjerovatnoća da će im biti potrebna državna pomoć. Indže, poslanik ljevice, tvrdio je da bi veća državna ulaganja u povećanje broja mjesta u vrtićima „omogućila mnogim ljudima da izbjegnu zamku rada sa skraćenim radnim vremenom“.
Uprkos svemu, Šefer tvrdi da povećanje minimalne zarade nije rješenje i da bi moglo imati suprotan efekat. „Situacija bi se mogla pogoršati ako kompanije smanje potražnju za radnom snagom zbog viših troškova“, rekao je za DW.
Profitiranje od jeftine radne snage
Na probleme koje bi nova minimalna plata mogla da donese upozorili su i poljoprivrednici koji su rekli da ne mogu da plaćaju njemačku minimalnu satnicu sezonskim radnicima.
Štajnhaus ne vjeruje u ovaj argument. „Udruženja poslodavaca iznose ovaj argument već 10 godina, ali za tih 10 godina nijednom se nije pokazao tačnim“, rekla je ona.
„Naravno, postoje neka preduzeća koja se muče kada se minimalna plata poveća, ali mnoga preduzeća imaju koristi od činjenice da mogu jeftino da zaposle ljude.“
Merc i reforma socijalne pomoći
Еkonomista Šefer takođe smatra da je nedavno povećanje broja građana kojima je potrebna pomoć za preživljavanje relativno malo i da je opšti trend pada od 2015. godine i dalje prisutan. Prošlogodišnje povećanje, tvrdi on, vjerovatno ima više veze sa opštim ekonomskim uslovima na tržištu rada.
Merc će, u međuvremenu, vjerovatno nastaviti sa svojim planovima za reformu sistema naknada za nezaposlenost kako bi više ljudi ušlo na tržište rada, čak i ako će nekima od njih i dalje biti potrebna državna pomoć.
„Nažalost, Mercovi argumenti o radu su pogrešni“, kaže Štajnhaus. „Kada kaže 'rad mora da se isplati', misli na smanjenje naknada za nezaposlenost. Ali minimalna zarada za život ne zavisi od toga koliko siromašni radnici zarađuju. Trebalo bi da zarađuju više, u to nema sumnje. Ali samo smanjenje naknada je kontraproduktivno i stvara konkurenciju među najsiromašnijima.“
(Indeks)
