.webp)
Teorijski doprinos Henrija Kisindžera međunarodnim odnosima je ogroman i po tome će najviše ostati upamćen, poručio je za ATV Dušan Proroković, politikolog i univerzitetski profesor.
"Kao naučni istraživač moram da poštujem lik i djelo Henrija Kisindžera. To je čovjek koji je spojio teoriju i praksu i dao je doprinos razvoju teorije međunarodnim odnosima. Kao neko ko politički razmišlja i učestvuje u političkom životu Srbije moram reći da za neke stavove Henrija Kisindžera imam simpatije. On nije bio zagovornik američkog intervencionizma na Balkanu jer nije shvatao šta će taj intervencionizam donijeti SAD-u. On je bio i čovjek koji se zalagao za održavanje detanta prema Rusiji nakon raspada SSSR-a. Mislio je da se bezbjednost čitavog evro-atlantskog bloka mora tražiti u dogovoru sa Moskvom, a ne u konfliktu. To bi i nama odgovaralo".
Proroković ističe da je taj Kisindžerov pristup prihvaćen krajem 80-ih ili početkom 90-ih godina, ili ne bi bilo građanskog rata kod nas ili bi rat drugačije izgledao.
"Moj pogled na Kisindžera je jedan, a iz ostatka svijeta drugi. U jugoistočnoj Aziji Kisindžera ipak pamte kao čovjeka koji je bio zagovornik rata u Vijetnamu. Takođe i u latinskoj Americi baš zbog njegove uloge u praktičnoj politici ne gledaju blagonaklono. Ostaće pomješana osjećanja. O njemu će govoriti taj teorijski aspekt rada jer ono što napišete ostaje da živi. Ova praktična dimenzija njegovog rada, o njoj će se govoriti još nekoliko godina i stvari će se završiti kada sa scene siđu svi oni koji su Kisindžera poznavali ili oni koji su se sa posljedicama njegovog rada sretali", poručio je Proroković za ATV.
