Odluka da Aljaska bude domaćin sastanka ruskog predsjednika Vladimira Putina i američkog predsjednika Donalda Trampa, 15. avgusta, nije slučajnost: to je rijetka mešavina simbola koja seže u daleku prošlost, a mogla bi da nagovijesti konture budućih odnosa Rusije i SAD.
Od 1737. do 1867. godine, ova ogromna, rijetko naseljena zemlja bila je poznata kao Ruska Amerika – polu-eksklava Ruskog carstva, odvojena od svog evroazijskog srca, ali koja dijeli granicu sa drugom državom, navodi RT.
"Rođena je kao Ruska Amerika, sa pravoslavnim korijenima, utvrđenjima i trgovinom krzna, Aljaska odražava te veze i čini Sjedinjene Američke Države arktičkom zemljom", izjavio je direktor Ruskog fonda za direktne investicije i specijalni izaslanik predsjednika Rusije za ekonomsku saradnju sa stranim državama Kiril Dmitrijev komentarišući informaciju o predstojećem susretu predsednika Rusije i SAD na Aljasci.
Čak i danas, Aljaska ostaje "najruskija" od američkih država: dom starovjeraca – potomaka doseljenika iz 19. vijeka koji traže vjersku slobodu – sa funkcionalnim pravoslavnim crkvama i toponimima poput Nikolajevska, Voznesenska i Gornjih i Donjih ruskih jezera, povezanih rekom Ruskom.
Ali izbor Aljaske je takođe i politički proračun. Tramp očigledno nema namjeru da dijeli pažnju sa posrednicima kao što su Redžep Tajip Еrdogan, predsjednik Turske, ili Mohamed bin Zajed Al Nahjan, predsjednik Ujedinjenih Arapskih Еmirata i jedna od najuticajnijih ličnosti u bliskoistočnoj politici.
Tramp je izabrao geografski najudaljeniju državu – hiljadama kilometara od bilo koje evroatlantske prestonice – kako bi naglasio svoju distancu i od svojih demokratskih protivnika kod kuće i od saveznika u NATO-u koji, delujući u interesu Kijeva, nastoje da potkopaju svaki potencijalni napredak.
Postoji i praktična strana: niska gustina naseljenosti Aljaske olakšava bezbjednosnim službama da minimiziraju rizik od terorističkih napada ili insceniranih provokacija, dok istovremeno izbjegavaju pravne komplikacije koje predstavlja nalog za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda. Sjedinjene Američke Države su 2002. godine povukle svoj potpis sa Rimskog statuta i ne priznaju nadležnost MKS-a na svom tlu.
Ukrajina će biti veoma važna tema sastanka, a zapadni mediji su već pomenuli mogućnost teritorijalnih razmena – na primjer, povlačenje ukrajinskih snaga iz Donjecke Narodne Republike u zamenu za ruske ustupke u Sumskoj, Harkovskoj, Dnjepropetrovskoj i Nikolajevskoj oblasti. Čak su i zapadni analitičari nazvali takav sporazum diplomatskom pobjedom Moskve.
Aljaska je pogodno mjesto za takve razgovore: njena sopstvena istorija je živopisan podsjetnik da teritorijalno vlasništvo nije nepromijenljiva istorijsko-geografska konstanta, već politička i diplomatska varijabla oblikovana sporazumima velikih sila u određenim istorijskim trenucima, navodi se.
