Nakon vijesti da je Danka Ilić, djevojčica koja je nestala u Banjskom polju 26. marta u istočnoj Srbiji, ubijena na svirep način, čitavu javnost je ostavila bez riječi.
Tom saznanju je prethodilo još jedno, a to je da na snimku, za koji su svi mislili da prikazuje malu Danku kako u okruženju nepoznatih žena stoji na stanici u Beču, nije ona.
Naime, nesrećno dijete je kobnog dana najvjerovatnije istrčalo na ulicu i u tom trenutku su na nju kolima naletjeli radnici "Vodovoda", najvjerovatnije u pripitom stanju.
Kako pojedini mediji navode, nesrećno dijete je od udarca palo na zemlju, ali nije stradalo.
Jedan od dvojice muškaraca ju je bacio u zadnji dio automobila, a kasnije sa svojim kolegom navodno zakopao tijelo na lokalnoj deponiji.
Nju su navodno ubili S. J. (50) i D. D. (50), obojica iz Bora. Dvojica osumnjičenih u potpunosti su priznali izvršenje ovog zločina, a u toku je pretraga terena u potrazi za tijelom.
Časlav Ristić, forenzičar, kaže da su oni iz prekršaja prešli u zločin iz straha, komentarišući navodno davljenje djeteta.
"Oni su to uradili iz straha i da su tada bili pametni, odvezli je i ukazali joj pomoć sve bi bilo drugačije. Iz jednog dijela - koje nije tako teško, koje je nehatno su otišli u zločin. Niko u saobraćaju ne ide na to da izvrši ubistvo", rekao je.
Dr Snježana Toković, psihijatar, za "Mondo" kaže da je ovdje možda riječ o psihopatiji, ukoliko se ispostavi da su dijete hladnokrvno zadavili.
"To može biti psihopatija povezana sa alkoholom i narkomanijom. Može biti da su to uradili u afektu i iz straha, jer i ti koji su bolesni u svom dijelu ličnosti imaju i strah. Međutim, on je u svojstvu odbrane od problema ili kazne, koji su im u tom slučaju namijenjeni", pojašnjava psihijatar za "Mondo".
"Psihopatiju karakteriše nepredviđeno ponašanje. Možda su takve ličnosti bile odbačene od svojih u djetinjstvu ili na poslu, na radnom mjestu i zbog toga su bijesni, oholi, gordi i nepredvidivi. To govori o lošim karakternim crtama i psihičkom oboljenju. Neko ko zdravo reaguje bi se paralisao od straha i šoka. Ličnost sa zdravom psihološkom strukturom bi pomogla ranjenom biću tako što će mu pružiti pomoć. Treba ispitati kakvi su osumnjičeni za ubistvo Danke Ilić bili u radnoj sredini", ističe Dr Toković i dodaje da preventiva postoji i da nadređeni treba da uzme u obzir žalbe zaposlenih, koji su primijetili da se neko ponaša neadekvatno i po njih opasno.
"Pretpostavljeni koji zaposlene šalje na sistematske preglede treba da šalju i napomenu psihijatru, jer se takvi ljudi unaprijed pripreme kako bi prošli neopaženo. Za takve ljude bi trebalo napraviti precizniji niz pitanja, uključiti psihologa koji bi pravovremeno prepoznao koliko je neko sklon da istrpi. Svako u životu ima razne neprijatnosti, ali niko ne želi da ubija zbog toga", dodaje.
Ponašanje kao alarm
"Psihopatija je predvorje psihoze zato što ona dugo vremena može da bude neopažena. Osoba sa psihopatijom funkcioniše i radi bez prepoznavanja, dok psihoza može imati upliv halucinacije da ih prate, progone, da su upadljiviji ostavljajući ih tako van realnog svijeta. Psihopatija dozvoljava i ljubaznost i nasmijanost. Treba ispitati njihovu poslovnu sposobnost i kad se radio sistematski pregled kod takvih osoba, koje su sumnjive", preporučuje sagovornica kao preventivu.
"U njihovom ponašanju je morao da bude simptom, koji je neko primijetio - da li se druže, da li imaju prijatelje, da li imaju partnera? Ništa se ne dešava iz čista mira, mora da je primijećeno nešto što odudara od uobičajenog. Psihopatije su najteže za liječenje - oni za sebe kažu da su zdravi, a psihijatar bolestan", kaže psihijatar i objašnjava da je sa takvim profilima teško raditi.
"Poslije pacijenta sa psihopatijom psiholog ostaje iscrpljen i umoran. Svi drugi su im krivi, oni su žrtve, koje sebe prikazuju u najboljem svjetlu, dok je u stvari problem u njima", zaključuje Snježanja Tokić.
