U radu tribine održane u četvrtak 10. jula u organizaciji Informativno-političkih portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“ i uz podršku Predstavništva Republike Srpske, učestvovali su: Nenad Kecmanović, Aleksandar Pavić, Nemanja Dević, Miloš Vukašinović,  Milenko Radić, Branko Lukić, Dragoljub Kojčić i Srđan Perišić. Uvodnu riječ u ime organizatora i Predstavništva dao je  Mlađen Cicović, šef Predstavništva, a razgovor je moderirao  Đuro Bilbija, urednik portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti.“

"Srebrenica kao tema ovakvih razgovora uvijek izaziva veliku pažnju javnosti, vjerujem da je to koliko zbog zločina počinjenog u toj opštini toliko, ako ne i više, zbog različitih, najčešće suprotnih pogleda na sudska i naučna viđenja srebreničke istine, ali i zbog toga što zapadni narativ o zločinu u Srebrenici svih ovih 30 godina ne prepoznaje srpsko stradanje i zločine nad Srbima i što mi 30 godina čekamo odgovornost za preko 3.000 Srba pobijenih u Srebrenici i okolini između 1992-1995. godine“, rekao je u uvodnoj riječi šef Predstavništva Republike Srpske u Srbiji Mladen Cicović.

Srbin u Njemačkoj ukrao više od miliona evra: Pao u Grčkoj

Cicović je poručio da je svima jasno da Srebrenica nije bila jedino mjesto zločina u ratu devedesetih godina prošlog vijeka u BiH. 

"Pa zašto je onda samo zločin u Srebrenici izdignut iznad svih drugih i zašto mu je stavljena lenta sa nazivom: genocid. Očigledno, ne zbog bilo kakvih razlika u odnosu na zločine druge dvije vojske u BiH.  Razlika nema, ne postoje, nego prije i iznad svega iz političkih i strateških razloga: političkih da tom etiketom pred svojim narodima i političarima opravdaju bombardovanje srpskog naroda i srpske vojske, a strateških da tim bombardovanjem u Republici Srpskoj otvore vrata za nova bombardovanja bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, kao što su to uradili, opet nad srpskim narodom i srpskom vojskom u Srbiji i kao što to rade i sada po svijetu. Vjerujem da u ustavima svih zemalja na svijetu piše da svi ljudi imaju jednaka prava bez obzira na nacionalnost, vjeru, jezik… Takva jednakost upisana je i u Ustav Bosne i Hercegovine“, rekao je Cicović.

On je upitao da li je ili može li biti da je jednakost živih imanentna jednakosti mrtvih?

"Da li su ili mogu li biti ravnopravne srpske žrtve sa hrvatskim i bošnjačkim, pa dakle, i sa onim u Srebrenici? I posebno: mogu li, ovdje i u svijetu, Srbi koje su bošnjački vojnici iz Srebrenice pobili u Kravici i drugim selima oko tog grada imati isti status žrtava rata u BiH ili je to rezervisano samo za žrtve koje su tzv. Međunarodna zajednica i njene vojske odredile uzdići na nivo svojih političkih i vojnih razloga? Pozitivan odgovor na ovo pitanje nalazimo u njihovim dolascima svake godine u Potočare, a nijednom ni u Bratunac, ni u Kravice i ni na jedno jedino mesto srpskog stradanja u BiH. Na kraju, rekao bih da ni bošnjačkim žrtvama ne dolaze što ih žale, nego samo iz svojih interesa, političkih i vojnih, jer sada je potpuno jasno da su NATO, UN i međunarodna zajednica i pored toga što su  imali apsolutnu superiornost u tehnici, obaveštajnim podacima i resursima, pokazale tada nedostatak volje da odlučno reaguju kako bi ih zaštitili. Očigledno da su tada njihovi geopolitički i geostrateški interesi bili njihov prioritet“, naveo je on.

Opasno i jako ružno stvorenje primijećeno u popularnom ljetovalištu

Očigledno da to nije bio njihov „propust“, dodaje Cicović, već politički izbor, dakle, sve što se dešavalo u Srebrenici rezultat je namjernog izbora: geopolitička pažnja nad ljudskim životima. 

"Sve su ovo razlozi zbog kojih se u javnosti stalno postavlja pitanje kakva je uloga bila međunarodne zajednice, prije svega SAD, Njemačke, Еngleske i Francuske u svim ovim dešavanjima nakon vojne operacije VRS u Srebrenici“, dodao je on.

Istoričar Nemanja Dević ukazao je na osam decenija manipulacije Srebrenicom i podsjetio na zločine koji su u tom kraju vršeni nad srpskim narodom u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kao i posljednjem ratu, kao i da su zločini ponavljani nad istim porodicama i u istim srpskim selima, i to od potomaka ustaša.

Dević je rekao da ista sela stradaju 1942. godine i 1943, kao i 1992. i 1993. godine, te da su masakri ponovljeni za iste praznike, a kao primjer naveo je sudbine porodice Еrić, kao i Draga Mitrovića iz sela Podravanje koji je sa 17 godina 1943. godine klan i nedoklan, da bi bio zaklan 1992. godine od  bojovnika Nasera Orića.

Rekao je da su direktni preci muslimanskih vođa u Srebrenici Nasera Orića, Ćamila Durakovića, Ibrana Mustafića u posljednjem ratu bili pripadnici ustaških snaga, odnosno zloglasne „crne legije“.

Еparhija raško-prizrenska apeluje za pomoć porodicama na KiM koje su izgubile domove u požarima

„Srpski narod je tokom 1992. i 1993. godine u srebreničkom kraju stradao od istog neprijatelja koji nije bio pobeđen u prethodnim ratovima. Ono što viđamo danas u Zagrebu, koncert (Marka Perkovića) Tompsona, i regionu pokazuje da sukob, nažalost, nije završen“, rekao je Dević, koji je ukazao na značaj kulture sjećanja na srpske žrtve.

Podsjetio je  i na sudbinu majora Koste Todorovića, koji je oslobodio Srebrenicu početkom Prvog svjetskog rata i koji je ubijen, raspet i spaljen sa saborcima na lomači na Krstovdan 1914. godine, te dodao da su takva ritualna mučenja i ubistva pogodila srpski narod i u posljednjem ratu.

Dević je govorio i o ubistvu 250 srpskih civila u Prvom svjetskom ratu za koja niko nije odgovarao, kao i da je nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu izvršen genocid, kada je svaki srez u NDH, pa i srebrenički sa 2.262 popisane srpske žrtve, bio Jasenovac u malom.

Rekao je da su od tog broja jedna polovina bila djeca mlađa od 15 godina, žene i starci sa više od 70 godina, i da je polovina ubijena hladnim oružjem - maljem, krampom, nožem.

Dević je napomenuo da je bilo i oko 400 muslimanskih civilnih žrtava, ali se može zaključiti da su srpske žrtve bile pet do šest puta brojnije.

Politikolog Nenad Kecmanović rekao je da zločin u Srebrenici treba istraživati i mimo godišnjica, ali da ne treba imati iluziju da se Bošnjacima može dokazati da to nije bio genocid, jer su za njih Potočari nekakvo svetilište, zaštićeno od racionalnog preispitivanja.

Vlada razmatra uvođenje poreza na bakšiš: Ugostitelji na nogama

Upitao je kome je i zašto potrebno da ratni zločin bude genocid. Da li je, kako je rekao, poslije masovnog zločina u Srebrenici, ako je zaista bio genocid, moguća bilo kakva BiH, a pogotovo jedinstvena.

Prema njegovim riječima, Bošnjaci listom vjeruju u genocid i Srbe smatraju „lošim narodom” i „genocidašima” i zato odbijaju pruženu ruku Srbije, sa Srpskom neće ni izvorni Dejton, ni novi dogovor, ni sporazumni razlaz.

Jedino, smatra Kecmanović, hoće teritoriju Srpske, kao privremeno okupiranu. 

"Dakle, ono što su htjeli 1992, pa izazvali građanski rat, i što su već ostvarili u Sarajevu”, naveo je Kecmanović.

Širi se mapa koja bi mogla razbjesniti Hrvate

Rekao je da Bošnjaci žele samo unitarnu BiH, bez kantona i Republike Srpske i bez Srba, koji bi većinom otišli kao poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma, „a mali dio se utopio u izblijedili bosanski nacionalni identitet“.

Politički filozof Dragoljub Kojčić je rekao da se genocid zaista dogodio, ali nad srpskim narodom, te da slučaj Srebrenice iz jula 1995. godine po definiciji nema nikakve veze sa genocidom.

Rekao je da kod Srba nije postojala namjera da se uništi bošnjačko stanovništvo, koja je ključna za genocid, te ukazuje na evakuaciju bošnjačkih civila, žena i djece, dok su srpske civile, žene i djecu ubijali Bošnjaci.

Kojčić je rekao da je u Prvom svjetskom ratu upravo Podrinje bilo izloženo genocidu nad srpskim narodom, kao i Drugom svjetskom ratu.

Rekao je  da ima zlokobnu slutnju da postoji perfidnija namjera Bošnjaka, da u koordinaciji sa međunarodnim činiocima koji ne žele dobro ni Srbiji, desubjektivizuju Republiku Srpsku, jer bi to značilo da mogu da izglasaju i optužbu za genocid u Srebrenici i „druga čudesa“ i protiv Srbije, za koja nemaju ni pravnog ni logičkog temelja.

Kojčić navodi da bi se tada, po teoriji domina, javili i Hrvati, koji bi tražili od Srbije materijalne odštete, pa bi tako Srbija mogla da završi sa svojim istorijskim trajanjem.

„To je jedan od planova zašto insistiraju na rasturanju dejtonske BiH i da muslimansko stanovništvo izvrši majorizaciju. Mislim da Srbi bez obzira s koje strane Drine bili, treba da podnesu tužbu za genocid nad srpskim narodom“, rekao je Kojčić.

Šta predstavlja lilanje i koji još običaj treba ispoštovati na Petrovdan

Advokat Milenko Radić rekao je da treba ići na to da se nastavi ili obnovi tužba protiv BiH za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, jer je to, prema njegovom mišljenju, jedini način da se Bošnjaci bar donekle povuku i prestanu sa širenjem priče o navodnoj genocidnosti Srba.

Radić tvrdi da je srpska strana bila suočena sa pritiscima i ucjenama i da je zato svojevremeno povukla protivtužbu za genocid protiv BiH, koja je imala 1.154 strane i mnoštvo dokaza o zločinima nad Srbima, koji su sklonjeni, što je Bošnjacima omogućilo da pred Međunarodnim sudom pravde izdejstvuju presudu o Srebrenici.

Diplomata Miloš Vukašinović, koji je bio stalni predstavnik BiH pri UN, rekao je da pisanje sarajevskih medija jasno ukazuje da političko Sarajevo ni nakon prošlogodišnje Rezolucije Generalne skupštine UN nije zadovoljno dosadašnjim aktima osuda i stigmatizacijom srpskog naroda i da razmišlja o sljedećim akcijama manipulacija Srebrenicom.

„Republika Srpska i Srbija ne treba da gube vrijeme, već treba da se pripreme kako bi sljedeću neprijateljsku akciju Sarajeva dočekali spremniji i organizovaniji nego do sada“, naveo je Vukašinović.

I politikolog Srđan Perišić smatra da je Zapad koristio priču o Srebrenici za ostvarivanje svojih ciljeva, kako na ovom prostoru, tako i u drugim dijelovima svijeta.

„Genocid u Srebrenici je metodologija upravljanja Srbima i Balkanom.  Kasnije je `genocid` poslužio kao `smokvin list` američkih intervencija u muslimanskom svetu“, naveo je Perišić.

Prema njegovim riječima, dolaskom Donalda Trampa na vlast u SAD i rascjepom na Zapadu nosilac metodologije o „genocidu“ postala je evropska trojka, koju čine Velika Britanija, Francuska i Njemačka.

Perišić je rekao da je pitanje kako će se Trampova politika odrediti prema toj metodologiji, a kao jednu od mogućnosti naveo da Tramp odustane od metodologije „genocida“ i time nastavi otpor globalističkim strategijama, koji bi tako postao i dio strategije prema islamskom svijetu.

Razobličavanje mita o genocidu u Srebrenici srpski je nacionalni interes i vrijeme je da Srbi rade na tome, i to na državnom nivou, smatra politikolog Aleksandar Pavić.

Osnivač Zare kupio luksuzni hotel u Parizu za 97 miliona evra

Poručio je  da je očigledno da Bošnjaci neće odustati od svog mita i dalje stigmatizacije Srba.

Smatra da je Zapadu bilo važno da zalijepe etiketu genocidnosti na srpski narod, a prvi razlog je bio da se legitimizuje zapadna okupacija.

„To služi kao batina koja treba da bude večno nad našim glavama, da permanentno budemo u defanzivi, da permanentno radikalizuje Bošnjake i druge narode, a naročito Hrvate, koji time brane i operacije `Bljesak` i `Oluja`. To je deo imperijalne politike `zavadi, pa vladaj`“, rekao je Pavić.

Srebrenica je stvarno bila paradigma, ona je bila jedan od stubova globalizma i jednopolarizma. Srebrenica je bila potrebna da bi naknadno opravdala zapadni humanitarni intervencionizam , rekao je Pavić.

Dodao je  da je Srebrenica bila opravdanje za bombardovanje SRJ i Srbije 1999. godine, ali i za agresije i intervencije širom svijeta poput Iraka i Sirije.

Uspon multipolarizma nužno sa sobom nosi i potrebu za ideološkom „deglobalizacijom“ i preispitivanjem mnogih „svetih krava“  globalizma kao važnih faktora dekolonizacije koja je u toku širom svijeta, rekao je Pavić.

Naglasio je je da je na našim prostorima, a pogotovo među Srbima, taj proces od vitalnog nacionalnog značaja,  a da je jedna od tih  „svetih krava” i obmana o „genocidu“ u Srebrenici, koju je potrebno ponovo detaljno dekonstruisati, preispitati i činjenično pročistiti.

Advokat Branko Lukić rekao je da Srbi imaju osnov da se uradi revizija rada Haškog tribunala, dodajući da je srpska pozicija sve bolja kako vrijeme prolazi, zbog čega to treba iskoristiti, jer su presude tribunala u Hagu osnov za dalju stigmatizaciju Srba.

Lukić je naveo da je Haški tribunal postao svojevrsno „slijepo crijevo“. međunarodnog prava pošto niko ne priznaje njegovu praksu i nema pravo da se poziva na nju na drugim sudovima.

Ljekar upozorava: Ovu vodu nikad ne pijem, opasna je

Iako je Tribunal tvrdio da sudi pojedincima, uvedena je teorija Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), vid krivične odgovornosti koji nije predviđen u dokumentima Tribunala i na taj način Tribunal je prevazišao ograničenje krivičnog suda koji treba da sudi pojedincima i označio ceo narod kao krivca.

Ova teorija je osporena i u pravnoj praksi i u pravnoj teoriji,  rekao je Lukić i naglasio da bi prema ovoj teoriji, prema priznanju Tužilaštva Tribunala, članovi ovog Zajedničkog zločinačkog poduhvata bili su svi Srbi stariji od 16 godina, koji su živeli na teritoriji pod kontrolom VRS.

„Sve ono što se dešavalo u Tribunalu je bilo deo eksperimenta, i to eksperimenta koji je trebao da opravda agresiju koju je NATO protivzakonito izveo na srpske zemlje“, rekao je Lukić.

Objasnio je  da su tome kumovali brojni propusti i nedorečenosti, počev od konačnog broja žrtava u Srebrenici, za šta nije bilo dokaza i zbog toga što su u Srebrenici uništene sve knjige rođenih i umrlih do 1995. godine.

Lukić je rekao da su pokušaji usvajanja Rezolucija UN koje bi dodatno učvrstili srpsku krivicu nastavak te politike.

Moramo da se borimo protiv ovog i ovakvog etiketiranja, te da ukazujemo da su osnova za te klevete presude Tribunala, čija praksa nigdje u svetu nije prihvaćena, zaključio je Lukić.

Informativno-politički portali „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“, uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, u Pres centru Udruženja novinara Srbije organizovali su tematsku tribinu pod nazivom „Srebrenica protiv genocida - tri decenije manipulacije“.

Pratite nas i putem Vibera