Danska hipi komuna Kristijanija, osnovana 1971. godine, kao socijalni eksperiment ušla je u šestu deceniju postojanja privlačeći godišnje i pola miliona turista iz cijelog svijeta, čineći taj neobični i kontroverzni dio Kopenhagena jednom od najvažnijih atrakcija najstarije monarhije u Еvropi.
Kristijanija je jedinstvena komuna na evropskom kontinentu, izvor žestokih debata, oblast sa sopstvenim ustavom, zastavom, valutom i crkvom, u kojoj živi i radi oko 1.000 ljudi liberalnijeg načina života. Prostire se na 34 hektara blizu čuvene crkve Našeg spasitelja, sagrađene 1696. godine, sa koje se zahvaljujući baroknim sprialnim stepenicama koje sa spoljašnje strane vode do vrha tornja pruža veličanstveni pogled na grad pun palata, statua, ali i modernih građevina od stakla i granita, u kojima su smješteni svjetski poznati muzeji.
Sofija koja godinama pomaže prijateljima u Kristijaniji za Tanjug navodi da je ta slobodna zemlja nastala na napuštenom vojnom zemljištu, na kojem su ostali vojni objekti - barake i skladišta.
"Grupa hipika probila je ogradu i uselila se, a malo po malo dolazilo je sve više ljudi koji su živjeli po pravilima Kristijanije potpuno nezavisne od danske vlade. Iako je to bilo vrijeme bez interneta, vijest se brzo širila“, kazala je Sofija.
Počelo je veoma sporo i postalo je nešto kao društveni eksperiment da se vidi da li je moguće napraviti grad u gradu. Bio je to ogled koji je neke šokirao a druge zauvijek osvojio.
"Imamo svoju crkvu, svoj dom zdravlja, svoju poštu, market. Bilo je mnogo umjetnosti i kulture, kojih, naravno, još uvijek ima. Kao grad imamo mjesta gdje možete da jedete i da se zabavite. Imamo market gdje se prodaju i sve vrste materijala potrebnih da se sagradi kuća, a ovdje su većinu kuća ljudi sami napravili“, rekla je ona.
Dodala je da postoji i prostor pored vode gdje ljudi mogu da uživaju. U Kristijaniji, kaže, postoji mnogo lijepih i posebnih mjesta.
"Imamo mnogo starih vojnih zgrada i toliko toga za ispričati“, navela je Sofija govoreći o toj autonomnoj oblast koja je najveći izvor kontroverzi u jednoj od, prema istraživanjima, najuređenijih i najsrećnijih zemalja svijeta.
Kako živjeti u Kristijaniji?
Da bi neko mogao da živi u Kristijaniji, dodaje, mora da dobije dozvolu mještana i to su obično ljudi koji znaju nekoga iz Kristijanije ili tu već rade, ulažu vrijeme, energiju i trud doprinoseći zajednici.
"Sve odluke donose se konsenzusom, razgovara se o svakoj temi sve dok se većina ne složi. Ako je neka kuća slobodna prikupe se sve prijave i pozovu zainteresovani da se predstave. Kada sve saslušaju, mještani odlučuju i najboljem saopštavaju ‘želimo da nam se pridružite jer mislimo da ste sposobni da živite sa nama'“, kazala je Sofija.
To je, ocjenjuje, neuobičajeno jer je u većini svijeta potrebno da neko ima novac da bi se uselio tamo gdje želi. Ovdje je, kako kaže, pravilo - morate znati ljude koji će živjeti sa vama. Navodi da je u cilju transformacije prije pola godine zatvorena glavna ulica - Pusher street. Njen kolega Hans, kaže za Tanjug da je zatvaranje glavne ulice kod nekih stanara izazvalo nezadovoljstvo jer se na taj način gubi duh Kristijanije.
"Zatvaranje je mogla da dozvoli samo naša zajednica, a učinjeno je kako bi se riješili problemi vezani za narkotike“, naveo je on govoreći o njihovoj glavnoj znamenitost - ulici koja je bila poznata po štandovima sa lakim drogama koje su bile zabranjene u Danskoj.
Stanovnici Kristijanije su zato u aprilu počeli da prekopavaju glavnu ulicu nadajući se da će tako područje "osloboditi" od kriminalnih grupa, a što je bilo neminovno nakon obračuna bandi i policije u kojima je stradalo nekoliko ljudi. Zato su poznate riječi gradonačelnice Kopenhagena Sofi Hestrop Adnersen da "Pušer ulica mora da umre da bi Kristijanija živjela", a o čemu svjedoči velika tabla na kojoj stoji obavještenje za turiste da su nakon godina prisustva ekstremno nasilnih bandi odlučili da zatvore Pušer ulicu i da žele cijeli prostor da transformišu kako bi ispunili svoj san da Kristijanija postane živo umjetničko okruženje na dobrobiti djece i odraslih.
"Želimo u Pušer ulici da stvorimo prostor za uživanje koji će imati okvir za novu kulturnu i poslovnu zajednicu od koje će korist imati svaki pojedinac. Zato počinjemo, sa kanalizacijom, vodovodom i strujom“, navedeno je na tabli na južnom ulazu u Kristijaniju uz jedan od brojnih kafića uz kojih se upravo postavlja klizalište.
Posebna zastava i valuta
Stanovnici Kristijanije žive autonomno sa samoproglašenim pravilima, bez obzira što ih vlasti u Kopenhagenu ne priznaju kao samostalni grad. Iako je danska zastava najstarija na svijetu i datira iz 1219. Kristijana ima svoju skoro najmlađu - crvenu sa žutim krupnim tačkama, svoj novac LOЕN jak kao i kruna, svoju crkvu - Christiania church, istoimeni sportski klub, galeriju, market koji radi svaki dan, smješten u velikom skladištu iz 1847.
U Kristijaniji postoji i džez klub, pozorište, ali i cijela zgrada posvećena seksualnim slobodama. Na izlazu iz enklave u kojoj je većina zgrada iscrtana veselim motivima kao i brojni od dasaka napravljeni objekti u kojima se prodaju suveniri, akvareli, čokolade, sjemenke i proizvodi od kanabisa, magneti nešto skuplji nego u Kopenhagenu, koji slovi i za jedan od najskupljih gradova na svijetu, stoji natpis - "Sada ulazite u ЕU".
Kristijanija je bila zatvorena 2011. godine zbog brojnih rasprava unutar Vlade Danske - šta uraditi sa tim područjem koji je bio tretiran i kao socijalni eksperiment. Sastoji se od napuštenih vojnih baraka, ali se u njenom sastavu i dijelovi koji sežu u 1617. godinu, kada je na toj teritoriji bio grad Kristijanšvan koji je imao status slobodnog grada.
Cilj Kristianije je, kako je navedeno u Ustavu enklave, da se kreira samoupravljačka jedinica, gdje je svaki individualac odgovoran za dobrobit cijele zajednice.
"Naše društvo biće samoodrživo, i kao takvo, naša težnja će biti ka našem uvjerenju da se psihološka i fizička bijeda mogu izbjeći“, poruka je iz Ustava koji zabranjuje i vožnju automobila, pa dio stanovnika proizvodi bicikle-tricikle kojih je pun Kopenhagen, bižuteriju ili razne predmete, koje možete kupiti u Kristijaniji.
U Kristijaniji do prije desetak godina niko nije plaćalo struju, gas i vodu, ali su nagodbom pristali na to zbog prodaje proizvoda od kanabisa. Mještani povremeno imaju problem sa vlastima i investitorima. Prema nekima u ovom mjestu žive tri grupe ljudi - idealisti koje interesuje kontrakultura, oni koji nisu željeli više da borave u psihijatrijskim ustanovama i dileri zbog čijih aktivnosti i obračuna je posjeta Kristijaniji ponekad mogla da dobije poseban pečat.
