Kako se čovječanstvo priprema za osvajanje novih svemirskih horizonata, svaka mogućnost mora biti pažljivo razmotrena kako bi se osiguralo da, čak i u najtežim trenucima, dostojanstvo i bezbjednost ostanu prioritet.
Kako svemirske misije postaju sve ambicioznije i učestalije, povećava se i rizik od smrtonosnih nesreća koje bi mogle zadesiti astronaute. Od tehničkih kvarova, naglih padova pritiska i požara do problema sa zalihama hrane i vode zbog kontaminacije ili kvarenja, potencijalne opasnosti su brojne. Prema izvještaju „Popular Science“, do sada je u svemiru stradalo 18 ljudi, uključujući 14 NASA-inih astronauta. U svim tim slučajevima, nastradala je cijela posada, pa nije bilo potrebe za pokretanjem misija spašavanja, navodi Miror.
Međutim, kako NASA planira misiju na Mars tokom 2030-ih, priprema za moguće tragične situacije postaje sve važnija. U slučaju smrti jednog člana posade, jasno definisani protokoli postali bi ključni za sigurnost misije i očuvanje zdravlja preživelih astronauta.
NASA je prošle godine objavila tehnički dokument koji se bavi pitanjem smrtnosti u svemiru, naglašavajući potrebu za detaljnim planovima koji bi uključivali zaštitu preostale posade, utvrđivanje uzroka smrti i dostojanstveno postupanje sa ostacima. „Najveći izazov bio bi osigurati sigurnost i zdravlje preživjelih članova posade“, navodi se u izvještaju.
U zatvorenoj atmosferi svemirske letjelice, raspadanje tijela može predstavljati ozbiljnu biološku prijetnju. Nusproizvodi razgradnje ili potencijalni patogeni mogli bi kontaminirati vazduh i opremu, ugrožavajući preostalu posadu. Zbog toga NASA preporučuje da svi astronauti prođu posebnu obuku za pravilno rukovanje tijelima, uključujući dugotrajno skladištenje ostataka.
Takođe, izvještaj naglašava da su vremenski rokovi za rukovanje tijelom ograničeni zbog prirodnih procesa raspadanja. Ambijentalni uslovi u svemiru, poput niskih temperatura, vlažnosti, nivoa kiseonika i pritiska, dodatno utiču na brzinu razgradnje.
Ako bi astronaut preminuo tokom svemirske šetnje, njegovo tijelo bilo bi odloženo u najhladnijem dijelu Međunarodne svemirske stanice (ISS) do povratka na Zemlju. U slučaju smrti na Mjesecu, ostaci bi se mogli relativno brzo vratiti. Međutim, kod dugotrajnih misija poput putovanja na Mars, tijelo bi bilo sačuvano u specijalizovanim vrećama ili hermetički zatvorenim komorama dok povratak ne postane moguć.
Iako bi se izbacivanje tijela u svemir moglo činiti praktičnim rješenjem, takva praksa je zabranjena međunarodnim sporazumima o sprečavanju svemirskog otpada i otvara etička pitanja. Balansiranje između sigurnosti posade, poštovanja prema preminulom astronautu i očuvanja svemirskog okruženja predstavlja veliki izazov za buduće misije.
Kako se čovječanstvo priprema za osvajanje novih svemirskih horizonata, svaka mogućnost mora biti pažljivo razmotrena kako bi se osiguralo da, čak i u najtežim trenucima, dostojanstvo i sigurnost ostanu prioritet, prenosi „Večernji“.
