Brzi pad Avganistana pred talibanskim borcima dvije decenije nakon što su Sjedinjene Američke Države napale zemlju izazvao je političku i humanitarnu krizu. Takođe je podstaklo stručnjake da se pitaju: što će se dogoditi s ogromnim neiskorištenim rudnim bogatstvom zemlje?
Avganistan je jedna od najsiromašnijih država u svijetu. Ali 2010. godine, američki vojni funkcioneri i geolozi otkrili su da se zemlja, koja se nalazi na raskrsnici srednje i južne Azije, nalazi na nalazištima minerala vrijednim gotovo milijardu dolara, što bi moglo dramatično promijeniti njezine privredne izglede, piše CNN.
Zalihe minerala poput željeza, bakra i zlata raštrkane su po provincijama. Tu su i rijetki minerali i, možda najvažnije, ono što bi moglo biti jedno od najvećih svjetskih nalazišta litijuma - bitne, ali oskudne komponente punjivih baterija i drugih tehnologija vitalnih za rješavanje klimatske krize.
"Avganistan je zasigurno jedna od regija najbogatijih tradicionalnim plemenitim metalima, ali i metalima potrebnim za nastajuću ekonomiju 21. vijeka", rekao je Rod Šonover, naučnik i bezbjednosni stručnjak koji je osnovao grupu Ecological Futures Group.
Bezbjednosni izazovi, nedostatak infrastrukture i ozbiljne suše spriječili su vađenje najvrjednijih minerala u prošlosti. To se vjerovatno neće uskoro promijeniti pod kontrolom talibana. Ipak, postoji interes zemalja uključujući Kinu, Pakistan i Indiju, koje bi se mogle pokušati angažovati uprkos haosu.
"To je veliki upitnik", rekao je Šonover.
Veliki potencijal
Čak i prije nego što je predsjednik SAD-a Džo Bajden najavio da će povući američke trupe iz Avganistana ranije ove godine, postavljajući pozornicu za povratak talibanske kontrole, privredni izgledi zemlje bili su slabi.
U svom posljednjem profilu zemlje, Svjetska banka je rekla da privreda ostaje "oblikovano zbog krhkosti i zavisnosti od pomoći".
"Razvoj i diverzifikacija privatnog sektora ograničeni su nesigurnošću, političkom nestabilnošću, slabim institucijama, neodgovarajućom infrastrukturom, široko rasprostranjenom korupcijom i teškim poslovnim okruženjem", navelo se u martu.
Mnoge zemlje sa slabim vladama pate od onoga što je poznato kao "prokletstvo resursa", u kojem pokušaji iskorištavanja prirodnih bogatstava ne donose koristi lokalnom stanovništvu i domaćoj privredi. Čak i u tom slučaju, otkrića o avganistanskom mineralnom bogatstvu, koja su nastala na temelju ranijih istraživanja koje je proveo Sovjetski Savez, nudila su velika obećanja.
Potražnja za metalima poput litijuma i kobalta, kao i elementima rijetkih zemalja poput neodima, sve je veći jer se zemlje pokušavaju prebaciti na električne automobile i druge čiste tehnologije kako bi smanjile emisije ugljenika
Međunarodna agencija za energiju je u maju saopštila kako se globalne zalihe litijuma, bakra, nikla, kobalta i rijetkih zemljanih elemenata trebaju naglo povećati ili svijet neće uspjeti u pokušaju rješavanja klimatske krize.
Kina, Demokratska Republika Kongo i Australija - trenutno čine 75% globalne proizvodnje litijuma, kobalta i sličnih rijetkih minerala.
Prosječni električni automobil zahtijeva šest puta više minerala od konvencionalnog automobila. Litijum, nikal i kobalt ključni su za baterije. Električne mreže takođe zahtijevaju velike količine bakra i aluminija, dok se rijetki elementi koriste u magnetima potrebnim za rad vjetrenjača.
Američka vlada je navodno procijenila da bi se nalazišta litijuma u Avganistanu mogla mjeriti s onima u Boliviji, gdje se nalaze najveće svjetske rezerve.
Dodatne prepreke
Većina rudnog bogatstva Avganistana ostala je u zemlji, rekao je Mosin Kan, nerezidentni stariji saradnik pri Atlantskom savjetu i bivši direktor za Bliski istok i srednju Aziju pri Međunarodnom monetarnom fondu.
Iako je došlo do izvlačenja zlata, bakra i željeza, iskorištavanje minerala poput litijuma zahtijeva mnogo veća ulaganja i tehničko znanje, kao i vrijeme. IEA procjenjuje da je u prosjeku potrebno 16 godina od otkrića ležišta za početak proizvodnje rudnika. Prema Kanu, minerali u Avganistanu godišnje generišu samo milijardu dolara godišnje.
On procjenjuje da je 30% do 40% istisnuto korupcijom. Ipak, postoji šansa da talibani iskoriste svoju novu moć za razvoj rudarskog sektora, rekao je Šonover.
"Možete zamisliti da je jedna putanja možda neka konsolidacija, a dio ovog rudarstva više neće morati biti neregulisan", rekao je.
No, nastavio je Šonover, "šanse su protiv toga", s obzirom na to da će talibani morati posvetiti svoju neposrednu pažnju širokom spektru bezbjednosnih i humanitarnih pitanja.
"Talibani su preuzeli vlast, ali prelaz iz pobunjeničke grupe u nacionalnu vladu neće biti jednostavan", rekao je Džozef Parks, azijski bezbjednosni analitičar u kompaniji za obavještavanje o riziku Verisk Maplekroft.
"Funkcionalno upravljanje nastalim mineralnim sektorom vjerovatno je udaljeno mnogo godina."
Privlačenje privatnog kapitala sada će biti još teže, s obzirom na to da se mnoga globalna preduzeća i ulagači pridržavaju sve viših ekoloških i društvenih standarda upravljanja.
Prilika za Kinu?
Projekti koje podržava država djelimično motivisani geopolitikom mogli bi biti druga priča. Kina, svjetski lider u rudarstvu rijetkih minerala, izjavila je u ponedjeljak da je "održala kontakt i komunikaciju s avganistanskim talibanima".
"Kina, susjed iz prve ruke, započinje vrlo značajan program razvoja zelene energije", rekao je Šonover. "Litijum i ostali rijetki elementi za sada su nezamjenjivi zbog svoje gustoće i fizičkih svojstava. Ti minerali utiču na njihove dugoročne planove."
Šonover je rekao da, ako Kina uđe, doći će do zabrinutost oko održivosti rudarskih projekata s obzirom na dosadašnje rezultate Kine.
"Kad se rudarstvo ne obavlja pažljivo, to može biti ekološki pogubno, što šteti određenim segmentima stanovništva bez puno glasa", rekao je.
Peking bi mogao biti skeptičan prema partnerstvu u poduhvatima s talibanima s obzirom na stalnu nestabilnost, a mogao bi se fokusirati i na druge regije.
