Svijet je na putu "klimatskog aparthejda" u kojem će bogatiji moći da kupe sebi bijeg od najtežih uticaja globalnog otopljavanja, a siromašniji građani biće suočeni sa posljedicama, navodi se u izvještaju specijalnog izjestioca UN za ekstremno siromaštvo Filipa Alstona.
U izvještaju se navodi da bi preduzeća trebala da imaju ključnu ulogu sa borbom protiv klimatskih promjena, ali da se na njih može osloniti da će se starati o siromašnijim.
"Previše oslanjanja na privatni sektor moglo bi dovesti do klimatskog aparthejda pri čemu će bogati platiti svoj bijeg od prevelike vrućine, gladi i sukoba, a ostatak svijeta biće suočen sa patnjama", ističe se u izvještaju.
On je kao primjer naveo stanovnike Njujorka koji su ostali bez električne energije ili medicinskih usluga 2012. godine pri naletu uragana Sendi dok je sjedište kompanije "Goldman Saks" bilo zaštićeno sa više desetina hiljada vreća sa pijeskom i imali su sopstveni agregat.
Prema njegovoj ocjeni, oslanjanjem na privatni sektor za zaštitu od ekstremnih vremenskih neprilika i rasta nivoa mora "skoro sigurno će dovesti do kršenja ljudskih prava, jer će bogati pobjeći, a siromašni ostavljeni na cjedilu".
On je upozorio da će čak i u slučaju najpovoljnijih dešavanja, više stotina miliona ljudi biti suočeno sa nesigurnosti oko ishrane, prisilnom migracijom, oboljenjima i smrti.
Alston u svom izvještaju kritikuje vlade jer ne čine dovoljno već samo šalju zvaničnike na konferencije kako bi držali "sumorne govore" iako naučnici i razni aktivisti upozoravaju na klimatske promjene od sedamdesetih godina prošlog vijeka.
"Trideset godina održavanja konvencija i ništa nije postignuto. Od Toronta do Nordvijka, od Rija do Kjota i Pariza tekstovi saopštenja su slični pošto Amerika samo nastavlja po starom. SAD su ignorisale svako naučno upozorenje i ograničenja", napominje Alston.
Od 1980. godine sama Amerika se suočila sa 241 vremenskom i klimatskom katastrofom koje su izazvale štete u vrijednosti od milijardu dolara i više.
Tokom tog perioda bilo je i pozitivnih dešavanja, poput pada cijene obnovljivih energenata, smanjenje upotrebe uglja, opadanja emisija štetnih gasova u 49 država, a 7.000 gradova, 245 regiona i 6.000 kompanija obavezalo se za borbu protiv klimatskih promjena.