Tog kobnog 11. aprila 1999. godine Slavko Ćuruvija i njegova nevjenčana supruga Branka Prpa izašli su u popodnevnu šetnju i na ručak s prijateljima. Bio je Uskrs i htjeli su da provedu malo vremena zajedno. Oko 17 sati vraćali su se kući. Držali su se za ruke i razgovarali. Ušli su u haustor zgrade u kojoj je Ćuruvija imao stan. Prpa je odjednom osjetila kako je Ćuruvija počeo da pada, mislila je da se sapleo… ali on je pao mrtav.
Slavko Ćuruvija, vlasnik i novinar Dnevnog telegrafa ubijen je na Uskrs, 11. aprila 1999. godine u prolazu ispred broja 35 u Svetogorskoj ulici (u to vrijeme Ulica Ive Lole Ribara). Likvidiran je sa 17 hitaca u haustoru gdje su se nalazile prostorije marketing službe Dnevnog telegrafa, a na četvrtom spratu i stan u kome je živio.
Prpa je, takođe, pala na zemlju. U Ćuruviju je iz “škorpiona” ispaljeno 17 hitaca. Ubica je prvo pucao sa desne strane sa udaljenosti do metar i po, a potom i sa lijeve strane sa još manje udaljenosti. Lokva krvi se širila oko njegovog beživotnog tijela u mračnom haustoru zgrade.
Njegova nevjenčana supruga, istoričarka, sa zemlje je gledala ubicu koji je stajao iznad nje. Udario ju je u glavu. Kako je kasnije ispričala, na glavi je imao crnu vunenu kapu i jaknu.
"Imao je široko lice i krupne crne oči. Bio je izuzetno blijed", rekla je Prpa na svjedočenju.
Svjedoci su kasnije ispričali da su na Ćuruviju pucala “dvojica napadača odjevena u crno, sa crnim kapama koje su imale proreze za oči. Otkrili su i da su, nekon što su se čuli hici iz vatrenog oružja, iz haustora u punom trku istrčala dva muškarca. Otrčali su ka Takovskoj ulici.
Ćuruviji su pucali u leđa, jedan hitac ga je pogodio u glavu, a drugi mu je prošao kroz srce. Ubice su drškom od pištolja udarile i onesvijestile Branku Prpu.
Na osnovu podataka koji su kasnije objavljeni iz tajnog izvještaja državne bezbjednosti pod šifrom “Ćuran”, otkriveno je da je Ćuruviju i njegovu suprugu, do samog momenta ubistva neprestano pratilo oko 30 pripadnika Državne bezbjednosti.
Čekanje na pravdu
Dvije decenije čekalo se za pravdu za ovaj zločin Miloševićeve monstruozne DB mašinerije. Prvostepena presuda je tek danas, gotovo 20 godina od surove likvidacije, donesena u Specijalnom sudu u Beogradu. Četvorica optuženih osuđeni su na ukupno 100 godina robije. Dvojica su nakon izricanja prvostepene presude išetali iz suda i uputili se ka svojim domovima gdje se nalaze u kućnom pritvoru. Jedan je vraćen u zatvor u kom izvršava četrdesetogodišnju kaznu za drugo ubistvo. Jedan je već decenijama u bjekstvu i o njemu se ne zna ništa.
Presuda za ubistvo Slavka Ćuruvije izrečena je tadašnjem šefu Resora državne bezbjednosti Radomiru Markoviću (tada 30 godina starom), tadašnjem šefu beogradskog centra DB Milanu Radonjiću (30), pripadniku tog centra Ratku Romiću (20), kao i Miroslavu Kuraku (20), kome se zbog bjekstva sudilo u odsustvu. Za njim je raspisana međunarodna potjernica.
Marković je osuđen zbog krivičnog djela podstrekavanje na teško ubistvo, a Radonjić, Romić i Kurak za teško ubistvo u saizvršilaštvu.
Na ovu odluku suda, i tužilaštvo i odbrana imaju pravo žalbe Apelacionom sudu.
Optužnicom za ubistvo vlasnika i glavnog urednika Dnevnog telegrafa obuhvaćeni su samo izvršioci, naredbodavci nikada do sada nisu bili predmet postupka, te pitanje koje se već dvije decenije postavlja jeste: hoće li ikada oni odgovarati?
Imena tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković provlačila su se tokom čitavog postupka kao osoba koje su do guše umiješane u ovaj zločin.
Uprkos činjenicama koje ukazuju na to ko je nalogodavac ovog stravičnog zločina, ostaje nejasno zbog čega se tadašnji vrh vlasti – prije svega supruga tadašnjeg predsednika, nije bila predmet ispitivanja i istrage.
