Miroslav Aleksić, kako Kurir nezvanično saznaje, družio se s nekim roditeljima svojih žrtava, a sa pojedinima je maltene bio i kućni prijatelj.

Prema riječima našeg izvora, prvu prijavu protiv Aleksića podnio je upravo njegov prijatelj, otac djevojke koju je, kako se sumnja, zlostavljao.

- Milena Radulović je prva započela priču, ali je ovaj otac nakon saznanja šta je radio njegov prijatelj odlučio da zaštiti djevojke - objašnjava izvor.

Psihijatar Ivica Mladenović kaže da „osobe koje su spremne da povrede i djecu svojih prijatelja nemaju nikakvu empatiju“.

- Međutim, ova prijateljstva ne zasnivaju se na humanosti i bliskosti, već na staležu i koristi. Osoba ima egoistične tendencije da u prijateljstvo ulazi s motivom - objašnjava psihijatar.

- Zlostavljanje ili manipulisanje djecom prijatelja ukazuje na labilni narcizam, a on podrazumijeva odsustvo empatije. Moje zadovoljstvo, ja lično, moja dobit, moja pozicija - to su stvari koje su na prvom mjestu. Narcizam koji osjeća ova osoba daje mu mogućnost da funkcioniše na dva nivoa. S jedne strane je dobar prijatelj roditeljima, a s druge on zlostavlja dijete, koje je sada u nezgodnoj poziciji i ne zna da li može da se buni protiv kućnog prijatelja koji radi za njegovo dobro - navodi sagovornik.

Dr Stašević Karličić Zlostavljači su najčešće osobe bliske djeci

Dr Ivana Stašević Karličić, direktorka Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“, kaže za Kurir da, nažalost, zlostavljači najčešće jesu osobe iz neposrednog okruženja žrtve: - Nije neuobičajeno da su to osobe koje su na prvi pogled druželjubive ili imaju harmonične odnose s drugima i koje generalno karakteriše „normalnost“ u različitim životnim ulogama. Zlostavljači nemaju savim istovjetan profil ličnosti i personalni sklop, ali može se reći da je često riječ o osobama koje imaju pojačanu potrebu za kontrolom nad drugima, povišenu agresiju, nisko samopouzdanje, skloni su delegiranju odgovornosti i nedostatku empatije.