Jordan Antonić otkriva kako to izgleda biti čuvar u Centralnom zatvoru i koji su to najteži momenti iz beogradske kaznionice kojih se sjeća.

Jordan kaže da je CZ najveća pritvorska jedinica u cijeloj Evropi, opisuje i kako izgleda kaznionica iznutra.

"Prvo sam radio u civilu šest mjeseci, ja sam bio sitan za tadašnje čuvare. Oni su bili kao aždaje, niko nije imao ispod 100 kg. CZ je najveća pritvorska jedinica u Evropi. U podrumu ima 40 samica i 5 čučavaca. Sa druge strane ima igralište, odnosno mučilište, pod je cijeli bio crven tu. Tu su većinom bili državni neprijatelji. Kada sam ja ušao u CZ početkom osamdesetih, zatvoreniku se objasni da on nikakva državna prava nema. Niko nije smio da progovori. Tek 1989. godine su davali papire i olovke da svako može da zapiše šta se dešava", priča Jordan.

Objašnjava i kakva je procedura kada dovedu zatvorenika u CZ.

"Prvi put kada dođeš dobiješ samicu dva, tri dana. Onda ideš na istražno odjeljenje, a potom na suđenje. Kada se to završi, ide se na izvršno odjeljenje. Beogradski kriminalci, da ne bi išli u Požarevac ako dobiju tri, četiri godine, oni su boravili tu da bi dobili godinu dana Padinske skele, zbog posjeta najviše", rekao je Antonić.

Postoje četiri grupe zatvorenika u zatvoru

Jordan Antonić kaže da se zatvorenici mogu klasifikovati u četiri grupe.

"Ima profesionalaca kriminalaca, privredni (direktori), prevaranti, sitni džeparoši. Najviše su nam problema pravili sitni kriminalci, iskusni znaju zbog čega su došli i samo čekaju da izađu. Teško je sa njima uopšte i doći u kontakt, oni ništa ne pričaju", kaže Jordan.

“Vuk Drašković je urlao u samici, plakao je noću”

Bivši čuvar se prisjeća i boravka Vuka Draškovića u CZ.

"Zatvor je bio pun pacova, pitajte Žarka Lauševića. Vuk Drašković je bio u samici, on je urlikao tu, plakao je samo noću. Ujedale su ga stjenice, a pacovi su izlazili iz kanalizacije. Titov špijun je najviše izdržao tu, ljudi tog statusa ne idu u grupne sobe. On je najviše izdržao u samici. Vuka niko nije pipnuo tamo. Sa političkim zatvorenicima nemamo kontakta", ispričao je Antonić.

Opisuje i kako izgleda samica u Centralnom zatvoru.

"Tu nema svjetla, sve je mrak. Samica ima dva metra, odnosno tri koraka u dužini i u širini korak i po. Spavalo se na dasci i umjesto posteljine dobijala se ona stara vojnička prostirka. Još uvijek postoje te samice", kaže Antonić.

Čuvari se vežu za zatvorenike

Antonić kaže da se čuvari “srode sa zatvorenicima”, da međusobno razgovaraju i dijele probleme.

Prisjeća se i jednog zatvorenika Ace Golije, koji je bio razlog zašto je njegov kolega dobio slom živaca.

"Bio je kolega koji ga je čuvao, on je do posljednjeg dana pričao da to nije uradio. Aca Golija je zadnji koji je strijeljan u CZ. Mi se srodimo sa zatvorenicima, kolega Cvetko je stalno radio sa njim. Aci nisu ništa javili da će ga strijeljati. Cvetku su javili da ga pripremi za strijeljanje. On nije mogao da prelomi preko jezika uopšte. Cvetko mu je rekao 'Aco, hajmo da prošetamo'. Kako su izašli, tako su Acu zgrabila dvojica. Takvo je pravilo bilo, da ne smije da vidi ko ga vodi na strijeljanje. On je zajaukao i vikao 'Cvetko, ne daj me'. Cvetko je dobio nervni slom zbog toga i otišao u penziju, vriskao je i urlao do strijeljanja. To je najstrašnije nešto, ja ne znam da li bih mogao da učestvujem u tome", prisjetio se Jordan sa suzama u očima.

“Kad god bi se toga sjetio, povraćao bi”

Antonić je ispričao i šta su zatvorenici radili drugim zatvorenicima, piše "Blic".

"Jednog zatvorenika su maltretirali, jer je svako jutro dugo prao zube, naredili su mu da očisti cijeli WC četkicom i onda da opere zube. Taj čovjek je bio akademik, nakon dva dana nam je ispričao šta se desilo. Na svakih pola sata bi povraćao kad se sjeti toga, čovjek je bio istraumiran", isričao je Antonić.