Riječi patrijarha Pavla se ne zaboravljaju

Ispovijest medicinske sestre koja je provela posljednje dane sa poglavarom SPC

  • Извор: Курир
  • 11.09.2022. 17:38

Patrijarh srpski Pavle rođen je na današnji dan 1914. u Kućancima.

Oni koji su ga poznavali govore o njegovoj jedinstvenoj ličnosti, dobroti, skromnosti... I dok je živio i poslije smrti, Njegova Svetost služi kao primjer brojnim vjernicima. Priliku da ga upozna imala je i medicinska sestra Mara Tešić koja je o patrijarhu brinula dok je boravio na Vojnomedicinskoj akademiji, gdje je i preminuo 15. novembra 2009. godine.

"Patrijarha Pavla poznavala sam 20 godina, a posljednje dvije godine njegovog života trajalo je naše intenzivno prijateljstvo. Izdvojiću neke njegove izjave i pouke. Kada bi ga doktor Lepić, koji je bio njegov vodeći ljekar, pitao: 'Vaša Svetosti, kako ste danas?', odgovorio bi: 'Ne bi bilo zgoreg da je bolje'. Učio me je kako da budem trpeljiva, kako da praštam, davao mi je na postavljena pitanja odgovore kroz razne priče. Kada sam mu se jednom prilikom povjerila da moja djeca odrastaju sama, a da su ipak dobri đaci i ljudi rekao je: 'Sestro Maro, nisu oni sami, Bog je sa njima dok ste vi sa nama bolesnima'. Bila je to posebna energija na VMA za vrijeme njegovog boravka i svi smo to osjećali", rekla je jednom prilikom Mara Tešić pa napomenula da to što je njegovala patrijarha Pavla smatra darom od Boga.

Mara Tešić je kao glavna sestra na VMA liječila brojne druge vjerske poglavare, državnike, članove diplomatskog kora i njihove porodice. Za svoj rad nagrađena je ordenom:

"To me je podstaklo da budem još bolja, a tokom dugogodišnjeg rada sarađivala sam sa mnogim ljekarima, uvaženim profesorima i naravno, kolegama. Zahvaljujući tome, ali prije svega mojoj stručnosti i profesionalnom odnosu prema svima koji su bili i jesu moji pacijenti nije bilo nezadovoljnih", rekla je Mara Tešić, po obrazovanju visoki zdravstveni tehničar opšteg smjera.

Odricanje i problema u poslu bilo je mnogo, ali bi Mara, da može da bira, ponovo bila medicinska sestra. Spremna da u svakom trenutku pomogne drugima. I onda kada nije nimalo lako.

"Najteže je svakako bilo za vrijeme rata jer su nam tada svakog dana pristizali ranjenici sa najtežim povredama. To iskustvo je nemjerljivo", dodala je i poručila: "Za sav moj trud na poslu Bog me je nagradio sa dvoje djece. Moja kćerka Ivana i sin Željko danas su odrasli, dobri i veoma uspješni ljudi. Odricanje se ipak isplatilo".

Тагови: