"Navršava se 77 godina od strašnih zločina nad Srbima u Miloševićima i Starom Brodu. Svake godine se ovdje okupljamo da bi se prisjetili i odali pomen za više od 6.000 nevinih žrtava koje su zvjerski ubijene i bačene u rijeku Drinu. Među stradalima je bilo mnogo žena i djece, koji su bili potpuno nemoćni pred pripadnicima NDH", rekao je Višković u Starom Brodu.

On je naveo da je desetak hiljada do zuba naoružanih ustaša, zajedno sa brojnom domaćom muslimanskom milicijom, pred sobom tjeralo nepregledne zbjegove Srba iz Olova, Sarajeva, Kladnja, Han Pijeska, sa Romanije, Sokoca, iz Rogatice i Borika.

"Najveći i najmasovniji pokolj nad Srbima ustaše su počinile na pravoslavni praznik Mladence, 22. marta 1942. godine, u Starom Brodu", podsjetio je premijer Srpske.

U obraćanju na današnjem obilježavanju 77 godina od stradanja Srba sarajevsko-romanijskog kraja, Višković je rekao da su nezapamćeni zločini, ubistva, klanja, mučenja, silovanja i bacanja u Drinu bila toliko opaka da i njemačke jedinice sa druge strane Drine u nekom trenutku nisu više mogle da gledaju masakriranje Srba, pa su pucali u vazduh i pozivali ustaše da se povuku.

"Nebrojeni su primjeri djevojaka i žena sa djecom koje su, ne želeći da završe u rukama ustaša, skakale sa stijena u Drinu. Hroničari su zabilježili da se u jednom danu samožrtvovalo 326 djevojaka, zajednički skočivši u Drinu. Ovakav primjer samožrtvovanja rijetko je zabilježen u istoriji", naglasio je Višković.

Nažalost, nakon zločina iz Drugog svjetskog rata, dodao je Višković, stradanje Srba na području Podrinja ponovilo se i u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

"Samo na području gornjeg Podrinja u proteklom ratu ubijeno je 1.628 Srba, dok se njih 164 i danas vode kao nestali. Opet su stradali civili, starci, žene i djeca, i opet za to niko nije odgovarao. Ostalo je na nama i budućim generacijama na ovim prostorima da pamtimo i ne zaboravimo stradanje našeg naroda koji nije doživio pravdu", istakao je Višković.

On je rekao da Vlada i druge institucije Republike Srpske nikada neće odustati od traženja pravde, od opominjanja, obilježavanja i sjećanja.

"Svaki život koji je nepravedno ugašen zaslužuje poseban pomen. Neka svaki taj pomen bude želja i nada da se ovakvi nemili događaji ne ponove više nikad. Neka im je vječna slava", poručio je Višković.