To praktično znači i da će stranke iz sudskog postupka koji je trajao duže od zakonskog roka, moći da traže i novčanu nadoknadu štete. Najviše štete u Republici Srpskoj do sada je nastalo u parničnim sporovima. 

"Izuzetno važan zakon za privredu Republike Srpske jer imamo očigledno određenih sudskih procesa koji se nedopušteno dugo vremena vode. Mi s ovim pokušavamo da to dovedemo u nekakve okvire i da na kraju krajeva i sudovi imaju neki okvir u kojem moraju da donose odluke, a ne da to drže u nekim ladicama", kaže Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske.

Predmeti u ladicama čekali su i do dvije decencije do pravosnažnog okončanja postupka, najčešće zbog velikog broja predmeta u sudovima, a istovremeno manjku sudija. 

Omogućavanje kadrovskih i tehničkih uslova zbog toga je jednako važno kao i usvajanje propisa. Advokat Miljkan Pucar smatra da rješavanje sudskog predmeta treba otpočeti bar nakon šest mjeseci da bi se i prvostepeni postupak okončao u razumnom roku, kao i da žalbeni postupci ne bi trebalo da traju duže od pola godine. 

Činjenica je, kaže, i da takva praksa nije moguća ukoliko nema dovoljnog broja sudija. 

"Nažalost, imamo vrlo složenih predmeta koji traju jako dugo. Pogotovo imamo predmete koji su vezani za izvršenje, što je nedopustivo, da se nakon završenog postupka ponovo u izvršnom postupku ulazite u novu proceduru, pa ti izvršni postupci traju, dvije, tri, pet, čak bogami i deset godina", kaže Miljkan Pucar, advokat.

Ne treba zaboraviti činjenicu da Zakon o krivičnom postupku, pa i Zakon o parničnom postupku propisuju rokove po fazama suđenja. Ubrzavanje rješavanja sudskih predmeta znatno je doprinijelo i proširenje pojedinih pravosudnih institucija, poput sudova u Banjaluci, Prijedoru i Zvorniku. Ustavni sud BiH obavezao je Ministartsvo pravde Republike Srpske na usvajanje Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, po ugledu na  praksu suda u Strazburu. Protiv BiH Sud u Strazburu upravo zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zaprimao je i više od 800 tužbi.