"Srpska demokratska stranka je uzdrmana i u nekoj vrsti krize toliko dugo, da je kriza postala njeno normalno stanje. Tako je od onih zabrana i protjerivanja, kada su naše redove uređivali stranci, često i po nekim zahtjevima iznutra iz Srpske i BiH, do dana današnjeg. Skoro cjelokupno mirnodopsko djelovanje SDS potresa neka vrsta teških odluka i unutrašnjih problema, a iz toga može da se izuzme jedino period od osnivanja do rata. 

Ne tako davno djelovalo je da je sa tim konsolidovanjem završeno. Da je nakon pobjede gospodina Milana Miličevića u Tesliću, te predsjedničkih izbora unutar Srpske demokratske stranke kada je na jedan veličanstveno demokratski način odlučeno o predsjedniku stranke na putu da se reorganizuje i učvrsti. 
Umjesto toga imamo nove probleme nove animozitete i licitiranje o tome ko je više SDS ili ko je pravi, a ko lažni SDS.

Sjetićete se da sam podržao za predsjednika gospodina Miličevića jer je gospodin Šarović bio zauzet ministarstvom i nije tada imao ambiciju da se uključi u izbore. 
Takođe ću vas podsjetiti da sam nakon izbora smatrao da je najbolje da Šarović i Miličević kao predsjednik i podpredsjednik zajedno vode stranku jer imaju najveću podršku među članovima i biračima stranke. 

Umjesto toga mi danas imamo predsjedništvo stranke okupirano bivšim predsjednicima. Gubitnicima izbora, ljudima koje su razvlačili po ulici i ustoličavali za predsjednika, koji nisu imali hrabrosti da se lično kandiduju ni za jednu funkciju nikada. Imamo političare bez autoriteta, podrške u sopstvenom biračkom tijelu, ali sa nepresušnom željom da djeluju iz sjenke da podrivaju i rovare. Sada mi pada na pamet da su oni istinski trojanci u našim redovima.

Oni “čiste” stranku od pobjednika, licitiraju sa sledećim imenom, gdje često govore o meni. Što tajno što javno, nekad prikriveno ali često i direktno u skupštini sude o mom patriotizmu, o odanosti SDS-u oni koji se hvale da nisu u stranci kad im to treba. O tome da sam star i da se povučem, govore moji vršnjaci, samo daleko neuspješniji i kratkotrajniji u politici.
Tu dolazimo i do onih koji su SDS kada treba infrastruktura stranke, poslačnički klub, mjesto na listi, ali nisu kada se mora raditi sa odborima, kada se pojave problemi i sve ono što nije lijepo za kamere i selfije.

Raspuštanje gradskog odbora u Bijeljini i ljudi koji bi trebalo da “obnove” stranku tamo pokazali su svoje znanje i sposobnost u Doboju, kako onda očekivati da će biti bolje u Bijeljini. Stranku nismo konsolidovali ni u Bratuncu.

Mićo Mićić je u SDS-u od 1996. godine. Toliko godina je dobijao izbore. Neću da ga branim, on to zna i može sam. Ali hoću da mu kažem da ukoliko je svjestan svega onoga što predstavlja najstarija moderna srpska stranka s ove stranke Drine, onda treba da iskoristi mehanizme i da traži da o njegovom statusu u stranci odlučuje glavni odbor i skupština stranke. Da ne dopusti da nekoliko ljudi u krnjem predsjedništvu, a tu su i oni koji su u stranku ušli nedavno potru sve ono što je 25 godina radio".