Zaupokojenu liturgiju sa opelom služio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, a sasluživalo mu je sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnoorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.

Mitropolit Joanikije je kazao da je otac Jerotej poživio svoj kratkotrajni, ali mukotrpni život na zemlji trudeći se da ugodi Gospodu.

- Bogočežnjiva duša, od mladosti svoje, od djetinjstva svoga bio je ustremljen kao strijela čeznuća prema Gospodu. I kroz cijelo to njegovo traganje u mladosti, on je našao Onoga u Kome je dobio mir. Našao je Gospoda Isusa Hrista - rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.

Dodao je da je od mladih dana narušeno zdravlje oca Jeroteja bio znak da na ovome svijetu ne treba nešto mnogo da traži.

- I on zaista od ovoga svijeta nije tražio ništa. Tražio je samo vječnost. Ali je bio čovjek svijetloga uma, vrlo darovit, vrlo inteligentan i vrlo istrajan, karakteran čovjek. Sve ga je to dovelo do jedne velike odluke – da u potpunosti napusti ovaj svijet i da se oda monaškome životu. I tu je bio veoma iskren - rekao je Vladika.

Vladika Joanikije je naglasio da oca Jeroteja nijesu, poput mnogih drugih, interesovale sitnice i besposlice.

- On se veoma ozbiljno obrazovao. Iako formalno nije učio teološke škole, odlično je poznavao Sveto Pismo i stalno razmišljao o riječima Božjim. I stalno je pripremao svoje srce da se u njemu nastani Bog živi i istiniti. Svoje srce čuvao je samo za Gospoda - kazao je Mitropolit Joanikije.

Istakao je da je otac Jerotej bio naročit i poseban, ali zato drag čovjek.

- Voljeli su ga ljudi. Naročito su ga voljeli zbog toga što je sa tako teškim zdravstvenim problemima uvijek širio optimizam i to nosio junački, smireno i sa blagodarnošću Bogu, bez roptanja. Ali je, isto tako, bio i revnostan za molitvu i na svakom poslušanju, istinski poslušan kao monah Crkvi svojoj, sveštenstvu, duhovnicima, starijima, sa velikim poštovanjem prema svima. Tako je živio naš otac Jerotej - istakao je Vladika Joanikije.

Vjeru je, po Vladičinim riječima svjedočio čvrsto, nepokolebivo i bez uzmaka.

- Postao je monah i đakon i sveštenik. I bio je starješina Đurđevih stupova dugo godina. Dao je sve od sebe da se učini sve što se može za ovu svetu obitelj. Trudio se mnogo, nije žalio sebe. Ponekad izjutra nije mogao da ustane, ali čim ustane – evo ga, radi. Isto je tako bio istzrajan i u molitvi, ali posebno treba istaći, i posebno tu treba da mu se zahvalimo, njegov trud za obnovu manastira Uroševica. E tu je dobijao takvu snagu i takav polet, kao da ga ništa u životu ne sprečava i ne boli - naglasio je on.

Kazao je da je otac Jerotej ostavio iza sebe duboki trag, jer svi su imali lakši put do monaškoga zavjeta i do svešteničke službe od njega.

- Makar su svi od njegove sabraće bili zdraviji i u tom pogledu u prednosti. NJegove duševne, duhovne borbe su bile nevidljive za nas, ali su bile jake. Toliko se on čuvao greha svakoga i toliko se čuvao da se bilo čime ne uprlja: da ne uprlja svoj jezik nekom ružnom rječju ili svoj um nekom nečistom mišlju, tako da je odmah želio, ako bi se nešto dogodilo. da se očisti i opere u duhovnome smislu kroz pokajanje, da se popravi odmah - kazao je Mitropolit Joanikije.

Gospodin Mitropolit je rekao i da je otac Jerotej bio živoga duha i misli, svijetle misli.

- Neka ga Gospod nagradi za njegove trudove, za njegovu ljubav, za istrajno nošenje časnoga krsta kojega je primio kroz sveto krštenje i kroz monaški zavjet i Svetu službu. Neka ga nagradi za njegovu vjernost u svim prilikama, za nepokolebivost i njegov istrajni karakter. On je u tom smislu bio pravi ljudski oslonac i to treba zapamtiti - kazao je Mitropolit Joanikije.

Od oca Jeroteja se u ime rodbine oprostio njegov brat Meho Mehović.

- U ime porodice Mehović želim da se zahvalim svim dobrim ljudima koji su u teškim danima brinuli o mom bratu. Moj brat je bio jedan od onih ljudi koji vole svoj mir. I čitav svoj život je posvetio pronalaženju smisla života. Svi ćemo ga pamtiti kao duhovnog i pravičnog čovjeka koji je zračio dobrotom. NJegov put nije se zaustavio: on će nastaviti da živi među nama, jer nije znao za okvire ovoga sveta i ostaće zauvijek u srcima svih nas - kazao je on.

On je zahvalio Mitropolitu Joanikiju “do neba” što je kroz čitav monaški život oca Jeroteja brinuo o njemu.

- Zahvaljujem posebno njegovoj izabranoj doktorici Sanji Kovačević. A vas, časni ljudi i građani, neka sreća prati i zdravlje služi, da budete zdravi i veseli. A tebi, dragi brate, koji si nas danas oplemenio, koji si danas ispraćen na najbolji način, gdje te vrhovni sveštenik Crne Gore sa najlepšim riječima ispratio, neka je slava i hvala za sve - kazao je brat oca Jeroteja Meho Mehović.

(Novosti)