Viši sud ovu odluku je donio u ponovljenom postupku nakon što je Apelacioni sud 23. decembra prošle godine ukinuo prvostepenu presudu kojom je Nikola osuđen na 20 godina zatvora a njegov brat oslobođen sa nalogom da se u ponovljenom postupku razjasni činjenično stanje, a naročito prisustvo Markovog biološkog materijala na oruđu ubistva.

Braća Mladenović optužena su za teško ubistvo u saizvršilaštvu jer su u hali firme "Minkopeks" na Bulevaru 12. februar u Nišu, 8. oktobra 2020. godine, na svirep i podmukao način sa umišljajem, zajedno usmrtili Ranđelovića udarajući ga ušicama sjekire i čekićem.

Nakon toga su krvavu odjeću bacili u Nišavu i pozvali policiju, jer su Draška navodno pronašli mrtvog kada su se sa pauze za ručak, vratili u firmu.

Nikola Mladenović se na sudu najprije branio ćutanjem ali je zatim odlučio da prizna ubistvo. Tvrdio je da je gazdu usmrtio jer ga je zlostavljao i eksploatisao, prenosi "Telegraf.rs".

Zločin

Opisujući kako je došlo do zločina, kazao je da je sve naopako počelo od ranog jutra, kada ih je Draško mimo dogovora već oko 6.45 sati pozvao da odu u fabričku halu.

"Prethodnog dana smo se dogovorili da sutradan na posao odemo oko 10, 11 sati. Međutim, Draško me je pozvao rano ujutro, vidno uznemiren. Kazao je da budemo spremni za pet minuta. Zamolio sam ga da nam da makar pola sata da se spremimo a on me je obasuo uvredama i rekao da najkasnije za deset minuta moramo da krenemo. Probudio sam brata i sa Draškom smo otišli u halu. Kazao nam je da je došlo do promjene plana, da moramo duže da ostanemo. Počeli smo da radimo a on je otišao kući po alat a zatim i za ručak. Dok je bio odsutan, tražio ga je neki čovjek. To ga je dodatno uznemirilo, sve vrijeme je gledao kroz prozor", opisao je mladić događaje koji su prethodili ubistvu.

Kako je objasnio, strasti su uzavrele kada mu je gazda zatražio da ostane sa njim i nakon završetka posla.

"Rekao mi je da moram da ga vozim na neku proslavu. Objasnio sam mu da imam porodične obaveze, da ga svaki put poslušam ali da ću morati da ga odbijem. On mi je kazao: 'Kako to pričaš sa mnom?' Vrijeđao me je a zatim uzeo sjekiru i dok sam klečao, udario me njome u leđa. Upitao sam ga, čemu to, a on mi je kazao da ću tek vidjeti, jer ne mogu da se tako ponašam prema njemu. Krenuo je sjekirom na mene, shvatio sam da sam u opasnosti, naročito kada mi je kazao da neću stradati samo ja već i moja djeca i roditelji. Uzeo sam macolu i udario ga u zadnji dio glave, otimali smo se oko sjekire, padali...Jednom sam ga udario ušicama sjekire u glavu, on je mene nečim u čelo, ja njega još jednom macolom po glavi a zatim sam otišao", rekao je Nikola.

Kazao je da nije ni znao da je Draško mrtav, te da se nadao da će se stvari smiriti jer, kako je objasnio, nije bilo prvi put da se sa njim fizički sukobljavao.

Međutim, priznao je da je svom bratu naložio da odjeću koju je tog dana nosio, baci u Nišavu ili je spali.

Iako je priznao da se sa Draškom družio, Nikola je kazao da je bio njegova žrtva.

"Nisam smio da mu ništa odbijem, radio sam sve što mi je tražio. Nisam smio da ga prijavim jer sam se bojao za porodicu. Plaćao mi je malo i neredovno, možda je smatrao da se svojim radom odužujem za drogu koju mi je davao", kazao je Nikola.

Objasnio je da je i na dan ubistva uzeo jednu crtu heroina koju je dobio od poslodavca.

Istakao je da njegov brat Marko nije kriv za ubistvo jer su mu i on i Draško, kad su počeli da se tuku, kazali da se ne miješa pa je otišao kući.

Više javno tužilaštvo je tražilo da se obojici izrekne doživotna robija jer, kako je navedeno u završnoj riječi, ubistvo su počinili iz niskih pobuda, nisu pokazali nikakvo kajanje, čak su prisustvovali Draškovoj sahrani i nosili mu sanduk.