Spahić je na današnjem ročištu rekao da je iskaz prije dvije godine Tužilaštvu BiH u kojem je tvrdio da je postojala naredba o likvidaciji svih Srba u Čemernu dao pod pritiskom inspektora Milenka Karišika. 

Ovaj svjedok danas je zatražio i da mu budu ukinute mjere zaštite, koje, kako tvrdi, nikada nije ni tražio, jer se ne osjeća ugroženo, te da je za te mjere saznao od tužioca Vladimira Simovića i inspektora Karišika po završetku ranijeg iskaza. 

Svjedok je danas ispričao da je 6. juna 1992. godine bio kući u selu Koritima kraj Ilijaša kada je naišao komšija Ramiz i pozvao ga da odu do škole, jer se tamo nalazi neka vojska. 

"Tamo smo zatekli neke uniformisane i naoružane vojnike koje nisam poznavao. Bila je noć i padala je kiša. Tih vojnika, za koje mi je komšija Enver Čutura rekao da su došli iz Kaknja i Breze, bilo je oko 40-50", naveo je Spahić. 

On je dodao da su osim navedenih vojnika i komšije Čuture, kod škole bili i Meho, Džemal, Mansur i Miralem Bešlija, kao i zaštićeni svjedoci "F" i "B", te pripadnici rezervnog sastava policije Velimir Vidaković, Izet, Ekrem i Nermin Bešlija i zaštićeni svjedok "E". 

Spahić je naglasio da je na tom skupu rečeno da prije zore mora biti napadnuto selo Čemerno s ciljem neutralisanja haubica i drugih vojnih ciljeva, na šta je tužilac Simović ukazao da je Spahić u ranijem iskazu naveo da je bila naređena likvidacija svih u selu, što je svjedok negirao. 

Svjedok je ispričao da je sa vojnicima iz Breze i Kaknja, pripadnicima rezervnog sastava policije u napad na Čemerno, krenulo od 10 do 12 vojnosposobnih stanovnika Korita, od kojih su neki išli u svojstvu vodiča, dok je svjedok sa jednim od optuženih Mirsadom Bešlijom bio u grupi koja je bila zadužena za sanitet. 

"Kada smo stigli pred selo Bešlija i Čutura su nam davali instrukcije kako se daje prva pomoć, jer su nam rekli da će u napadu biti ranjenih i poginulih", naveo je Spahić, dodajući da je jedino on bio naoružan "heklerom", dok je Mirsad Bešlija na ramenu imao torbu prve pomoći. 

Svjedok je rekao da su vojnici pred selom otišli desno, rezervisti lijevo, dok su oni ostali pozadi, nakon čega je počela pucnjava, u kojoj je bila upotrebljavana i rasprskavajuća municija, u kojoj ubijeno i ranjeno više napadača, među kojima i Velimir Vidaković. 

Spahić je rekao da se nakon pucnjave u selu nije ništa moglo vidjeti od dima, dok je, kako je ukazao tužilac u ranijem iskazu naveo da je vidio kuće u plamenu. 

Spahić je dodao da im je naređeno da se spuste u štalu i izvuku jednog ranjenika, ali da se u štali dogodila eksplozija, te da je on pobjegao ispod štale gdje je zatekao mrtvog srpskog vojnika koji je, najvjerovatnije, u borbi bio pogođen u glavu. 

Tužilac Simović je podsjetio Spahića da je u ranijem iskazu tvrdio da je vidio sedam mrtvih vojnika.

Ifet Feraget, advokat optuženog Enesa Duraka, obavijestio je Sudsko vijeće da će tražiti izuzeće tužioca Simovića zbog, kako je naveo, njegove pristrasnosti. 

Tužilaštvo BiH optužilo je DŽemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine zajedno sa drugim licima svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno. 

Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina. 

Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani. 

Nastavak suđenja zakazan je za četvrtak, 30. maj, u 9.00 časova.