Uslijedila je tišina, a onda mi je prišao taksista koji je bio u prolazu i malo me rasvjestio. U travi kraj puta bio je i moj unuk Kristijan. Krvi je bilo na sve strane. Desna noga skroz iskrivljena. Taksista je pozvao Hitnu pomoć. Pitao ga je kako se zove. Zagrlio ga je i tješio. Govorio mu je da bude hrabar i da izdrži - ovako o prvim trenucima poslije saobraćajne nesreće, koja se dogodila u subotu ujutru na putu Orljane - Niš, svedoči Nezir Alimanović (71) iz leskovačkog sela Vinarce.

Ovaj starina je tek kasnije saznao da mu je od posljedica sudara zet preminuo na licu mjesta, a da mu je unuk, osim polomljene noge zadobio i povredu vratnih pršljenova i rebara. Od siline udarca njihov "ford" je smrskan završio sa jedne, a auto BMV vozača koji ih je udario sa druge strane puta. Na kolovozu je Nezir ugledao samo tablicu sa oznakama za Niš. Kaže i da je taksista otišao i do tog vozila, ali da u njemu nije pronašao nikoga. Naš sagovornik je zahvalan ovom slučajnom prolazniku na nesebičnoj pomoći koju im je pružio.

- Bio sam pored unuka i dozivao zeta iz sveg glasa, ali odgovora nije bilo. Nisu mi dali da priđem vozilu. Pošao sam sa unukom u bolnicu i tek tamo saznao da mog dobrog Ekrema više nema. Bilo je strašno. Da smo svi bili u vozilu, danas ne bismo bili među živima. Bolje da sam ja stradao nego Ekrem, koji je bio stub višečlane porodice. Pošten i dobar, ali mu to sada ne vrijedi baš ništa. Kuća mu je ostala bez domaćina - plačući dodaje Nezir.

Emir Alimanović (49) i njegov sin Kristijan (21) su, uz Nezirovu pomoć, izdržavali porodicu preprodajući polovne stvari koje je Ekrem donosio iz Njemačke. Došao je otuda prije samo nedjelju dana. Sa "novom" robom u četvrtak su bili na pijaci u Vladičinom Hanu, a kobnog jutra su prvi put krenuli put pijace u Nišu nadajući se boljoj zaradi.

- Ustali smo rano. Padala je kiša. Razmišljali smo da li da krenemo na put. Nisam bio za to, ali je Ekrem odlučio drugačije. Nadao se da će vreme da se prolepša i da ćemo da zaradimo nešto da prehranimo ovu sirotinju. Teška je moja sudbina. Ostao sam bez sina i žene, a sada i bez zeta koji je mojoj ćerki jedinici i njihovoj djeci bio oslonac i snaga - priča Nezir dok briše suze sa lica.

Od tuge i bola, svoje povrede ramena i noge, kaže, ni ne osjeća. Kući se vratio u subotu uveče. Trebalo mu je dva sata da pred familijom izusti da Ekrema više nema. Usledio je, priča, lelek koji je ledio krv u žilama.

Za Ekremom žali cijelo selo i o njemu mnogi pričaju samo lijepo. Opisuju ga kao izuzetno vrednog čoveka koji se celog života mučio. Rano je ostao bez roditelja. Na ovog nesrećnog čoveka se oslanjala i porodica, koju je u međuvremenu osnovao, pa se u selu Vinarce pitaju kako će Alimanovići dalje kroz život sada kada Ekrema više nema.

Pročitajte još:

Slagala da je umrla: Ljudi došli na sahranu i zatekli je živu

Blizankinje (4) se same izvukle iz automobila koji se survao niz nasip

Nezapamćen zločin: Jovo (26) godinama silovao maloletnu sestru

Rajaner ukida letove od Stokholma ka Banjaluci

Mladić (24) bez vozačke dozvole izgubio život na motoru

Mostarke u Banjaluci nudile seksualne usluge preko interneta

Otkopao tijelo učiteljice, pa njenoj kćerki slao bizarne poruke

Policajac poginuo u stravičnoj nesreći

Djevojka porijeklom iz BiH optužena za uvoz droge u bocama čilija

Radnice zatvorile staklena vrata, lopov iz sve snage udarao da pobjegne