Banjaluka zbog trusnog zemljišta podložna je čestim podrhtavanjima. Nakon razornog banjalučkog zemljotresa, standard je pooštren i gradile su se stabilne zgrade. Dokle smo stigli?

Gledajući zemljotres u Turskoj, vidi se da je materijal loš, kaže za ATV doc. dr Anđelko Cumbo, profesor sa Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Banjaluka.

"Ne znam kakav je to beton kad može tako lako da se rasturi. Vidi se po boji, vidi se kakav je agregat, kakvo je to vezivo, armatura, kako je to loše postavljeno, nije utegnuto. Vidjeli smo zgradu Inžinjerske komore građevine koja je ostala, nije ni oštećena. Kod takvih objekata se ulazi sa većim koeficijentom sigurnost", kaže Cumbo i objašnjava da naš pravilnik ima tri kategorije.

"Prva su objekti kao bolnice, protiv-požarne zgrade, tv stanice, opštine itd. Čak je taj koeficijent uvećan za 50% u odnosu na prosječne stambene zgrade. Pri samom proračunu mi ulazimo sa tim koeficijentom koji će nama povećati seizmološke sile pri dimenzionisanju i kontrolama takvih zgrada, već ćemo dobiti takvo stanje da moramo da napravimo jače elemente. Što se tiče zgrada u Turskoj, to je bio jak zemljotres i trajao je dugo. Kada krene objekat da se oštećuje dolazi do preraspodjele napona, naprezanja itd. Ukoliko objekat nije dobro koncipiran, gubi dijelove i urušava se.  Velika su pomjeranja bila tih zgrada što znači da nisu primjenjeni neki inžinjerskih principi da se ta pomjeranja smanje. Da se ubace tzv. konstrukcijski zidovi u dva pravca da se pokuša to dobro razmjestiti", kaže Cumbo.

Kada pričamo o novim objektima u Banjaluci, trebalo bi da je to poprilično uredu. Propisi postoje, jesu jugoslovenski, ali taj pravilnik je bio jedan od najsavremenijih.

"Ako poštujemo taj pravilnik koji je star i upotrijebimo ono što jedan inžinjer zna o zemljotresima, o dimenzionisanju objekata trebalo bi da su ti objekti dobri i da bi mogli izdržati potres iz 1969. godine. Kažem trebalo bi! Sada je malo teško pomiriti zahtjeve investitora i projektanata. Prvo investitori kontaktiraju arhitektu. Sad koliko on ulazi u konstrukciju, oni prvo gledaju da organizuju taj prostor itd. Investitor je preprodavac i hoće da se to brzo uradi i projekat, i revizija da dobije što prije građevinsku dozvolu i da to bude što jeftinije. U prvom tom naletu, dobar arhitekta bi trebalo da uključi građevinskog inžinjera i da ne dozvoljavaju investitoru da se razigra sa prostorima, pogotovo prostorima podruma, parking mjesta ili poslovnih prostora u prizemlju. Oni hoće da je tu nešto čisto, ako može ikako da stoji na stubovima kao čačkalicama, a onda prema potrebi mijenjaće se tu i djelatnost itd. pa će svako sebi da prilagođava. Takvi objekti ako se i nastave da grade u takvom sistemu kroz ostale etaže, bez obzira na regularnost konstrukcije po visini, on gubi tu regularnost zato što su gore stanovi po spratovima, koji opet zahtijevaju da se ozidaju, ispune. Prvo fasadno, a poslije naravno i iznutra. Htjeli ili ne, ti zidovi ukrute taj skelet, dobija se tzv. meko prizemlje i u zemljotresu to je vrlo opasno zato što takvi objekti znaju da dožive kolaps", kaže doc. dr Anđelko Cumbo, profesor sa Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Banjaluka.

Problemi mogu nastati nakon revizije kada investitor počne zahtijevati izmeje kako bi udovoljio željama kupca, kaže Slobodan Stanarević predsjednik Komisije za prostorno uređenje Skupštine grada Banjaluka.

"Dešavaju se neke stvari koje ni projektant ni revident nisu vidjeli. S druge strane, pogotovo zbog velikog zemljotresa u Banjaluci, kvalitet gradnje je na dobrom nivou. Ono gdje investitori najviše rade uštete, a mislim da to manje utiče na stabilnost objekata, to je lošija stolarija, parket, loše pločice, kineska vrata i slično. Ali mislim da oni nemaju ni obraza ni moral im takav nije, a pogotovo izvođači koji žive od toga, nadzor koji to kontroliše, firme koje se bave ispitivanjem materijala, na ovim konstruktivnim elementima kao što su armatura i beton, mislim da tu ne bi smjeli da štede".

Da li zbog velikog poskupljenja u građevinarstvu investitori umanjuju kvalitet gradnje, Stanarević sumnja. On tvrdi da je upravo ovo veliko poskupljenje stanova u Banjaluci kalkulacija građevinskih materijala i da se i dalje drže standarda.

"Najveći propust imamo kod gradnje za vrijeme rata i iza rata. Ali opet mislim da je tu bio najveći problem kod gradnje kuća iz razloga što vi za svoje pare hoćete da pokrijete kuću, uselite u nju. Tu dolazi do ušteda. Za takve zemljotrese, više sam skeptičan prema tim kućama nego prema novim zgradama koje se grade", kaže Stanarević.

Govoreći o tome ko vrši ispitivanja, on objašnjava da ih vrše izvođači i kontrolna ispitivanja koja radi nadzor radi svojih potreba.

"Mi smo jedina država koja nema Inžinjersku komoru, odnosno nema na papiru. Nemamo inžinjerski sud. U Srbiji zasijeda Inžinjerska komora i ako je neko nešto pogriješio oduzima mu se licenca. Inžinjerska komora treba da obavlja polaganje stručnih ispita, sastavljena je isključivo od inžinjera, vrši kontrolu licenci i da će što se tiče inžinjerske struke samo što više doprinijeti kvalitetu", kaže Stanarević.

"Pored propisa iz 1981. godine za gradnju u Banjaluci postoji i karta seizmičke-reonizacije koju pravilnik podrazumjeva. Nastala je kao rezultat velikih istraživanja nakon zemljotresa. Ona je izuzetno značajna jer za određena područja govori i kakvo je tlo i šta se tu treba graditi i koja su maksimalna očekivana ubrzanja koja su važna inžinjerski parametar. Grad se proširo i urbano područje grada je izašlo izvan obuhvata te karte. 2009. godine je postojala inicijativa da se izvrši dodatna analiza, da bi se obuhvat te karte proširio, ali je projekat iz nekog razloga prekinut", kaže Vesna Šipka, stručni saradnik za planove zaštite i spasavanja u odsjeku Civilne zaštite Banjaluka.

Čitavu emisiju možete pogledati u linku ispod teksta.