Kuvari sa Kube, radnici na građevini iz Mongolije i Turske, vozači iz Pakistana i Šri Lanke… Usljed nedostatka radne snage, to je postala srpska svakodnevica.
Zbog toga su i poslanici u Skupštini Srbije nedavno usvojili izmjene zakona koje olakšavaju procedure za dobijanje boravišnih i radnih dozvola za osobe koje nisu srpski državljani.
Nevenka Rešetar iz agencije “Ino consult” Novi Sad, koja reguliše papirologiju i dozvole za rad stranaca u Srbiji, kaže za “Nova.rs” da je u potrazi za poslom u Srbiji bilo i dosta intelektualaca, a među njima čak i abdominalni hirurg sa Kube.
Jezička barijera i administrativne procedure spriječile su ga da ovdje nađe posao u struci, pa se zaposlio u jednoj fabrici kao fizički radnik.
On nije jedini primjer, ističe ona, bilo je i inženjera, zubara i ostalih vrhunskih stručnjaka koji se nisu snašli u Srbiji, jer nisu savladali jezik.
Rešetar je za “Nova.rs” rekla da svega oko 20 odsto stranaca koji dođu u Srbiju govori engleski. Posao za ostale se, prema tome, traži na pozicijama gdje jezik nije neophodan.
“Ima onih koji hoće stvarno da ovdje da žive i rade, ali ih jako malo. To su stabilne porodice, oni ne razmišljaju o Španiji niti Njemačkoj”, dodaje.
Sagovornica pomenutog portala ističe da mahom mlađi ljudi žele da iz Srbije odu dalje, ka Zapadu.
Rešetar ocjenjuje da je Srbija dobro mjesto za život i da je zarada u odnosu na cijene – prihvatljiva. Dodaje da oni u agenciji strancima traže poslove uz koji ide i smještaj. To je jedan od razloga zbog kog agencija izbjegava da za strance traži poslove u Beogradu.
“Ne savjetujemo (strancima) Beograd, baš zbog većih troškova”, navela je.
“Ponekad pristanemo da odradimo za neki posao u Beogradu, ali izgubimo cijeli dan za jednu firmu. Ovdje (u Novom Sadu) nemamo taj stres. Radimo provjerene firme i trudimo se da budemo korektni prema svima”, ispričala je Rešetar.
