Sutra je Sveti Nikola a kako pada u nedjelju, to znači da nemate pravo da prenesete odusustvo na neki radni dan.
"Za razliku od državnih praznika koji se mogu prenositi na prvi naredni radni dan, u slučaju da jedan od datuma kada se praznik praznuje pada u nedjelju, vjerski praznici iz člana 4. Zakona, ne potpadaju pod to pravilo. To znači da ukoliko prvi dan krsne slave pada u nedelju (ili subotu), zaposleni nema prava da "prenese" odsustvo na prvi naredni radni dan", kaže naš zakon.
Ono što je takođe bitno da znate jeste da se pravo na odsustvo u dane praznika pretpostavlja u privredi, a dužnost rada u dane praznika poslodavac utvrđuje odlukom o rasporedu radnog vremena.
Drugo važi kada je radni dan: Podsjetimo, zaposleni ima pravo na plaćeni dan kada slavi slavu, sve ostalo je stvar dogovora na relaciji poslodavac - radnik.
- Nisam bila u situaciji da čujem da je baš toliki broj ljudi istovremeno slavio slavu. Ako ipak do toga dođe, pravila u smislu zakona nema, ali dogovor može da se postigne - rekla je ranije za Telegraf Biznis Ranka Savić iz Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata.
Poslodavac ne može da kaže da neko ne može da ima slobodan dan, ističe ona.
- Slave su specifičnost Srba, odnosno pravoslavaca, posebno kada se radi o velikim slavama, a Sveti Nikola je najveći. Onda je zaista moguće da veliki procenat zaposlenih slave, a oni na to imaju pravo, na taj slobodan dan - dodaje Nebojša Atanacković iz Unije poslodavaca Srbije.
Koja su moguća rješenja?
Prema njegovim riječima, ima i onih koji ne obilježavaju praznik, ali koriste svoje pravo i priliku da uzmu tada slobodan dan.
Osim kolektivnog odmora, ili prosto proglašenja neradnog dana za cijelu firmu, na šta se mali privrednici najčešće i odlučuju, ima još nekoliko opcija:
- Rješavala bih to, na primjer, tako da žene tog dana budu slobodne, odnosno da idu da slave, a muškarci da ostanu skraćeno na poslu, do 14 sati - kaže Savićeva.
Onda dodaje da je u svim drugim slučajevima stvar dogovora kako s poslodavcem tako i kolega međusobno.
Dodatno, onaj koji ostaje da radi ima pravo na duplu dnevnicu, ili da uzme umjesto tog, neki drugi slobodan dan (drugi dan slave).
Atanacković navodi da bi se možda isplatilo državi i privredi da proglasi još jedan državni praznik, ali kako nismo isključivo pravoslavna država, poput Grčke na primjer, ne možemo na osnovu toga da određujemo.
