A onda se pojavio šokantan snimak tuče učenika, saznalo se za vršnjačko nasilje u ovoj školi i tako je zazvonilo zvono za uzbunu.

Zabilježena su dva slučaja vršnjačkog nasilja i to u dva sedma razreda. Zabrinjava informacija da se nasilje dešavalo duži vremenski period.

Na snimku koji je objavljen je tuča dječaka u VII2. U VII1 nasilje je duže trajalo, tamo je 8 učenika maltretiralo četvoro vršnjaka, najviše dječaka sa sela. Za ovaj slučaj se postepeno saznavalo, priča direktorica škole. Za tuču đaka u njenoj školi Mara Šaran je saznala tako što je dobila snimak na vajber.

"U VII 2 odjeljenju je napravljen ovaj snimak tuče. A u odjeljenju VII1 se desilo više situacija, znate kada djeca počnu prijavljivati pa danas saznamo, prijavi jedna djevojčica da je vrijeđala druga djevojčica, drugi dan se sazna za ovo ili ono. Najteža situacija je sa jednim dječakom. On je žrtva nasilja od strane četiri učenika i u momentu saznavanja odmah smo reagovali, dijete nije prijavilo ta dešavanja", rekla je za Dosije Mara Šaran, direktorka OŠ "Risto Proroković".

Snimak iz škole digao je Nevesinje na noge ali i cijeli region. Odmah se postavilo pitanje krivca i odgovornosti. Jedni su prstom pokazali na roditelje, drugi na prosvjetare. Odgovornost je priznala i direktorica.

"Osjećam odgovornost i kao roditelj i kao pedagoški radnik i kao rukovodilac. Hoćete li podnijeti ostavku? Ja sam pominjala tu mogućnost, ja je mogu ponuditi na raspolaganju je svima ali mislim da je bolje sačekati da vidimo konačan ishod ove situacije", kaže Šaran za Dosije.

"Možda za ovo svi mi snosimo neku odgovornost. Ne znam ko najveću, tu ima krivice roditelja, možda i nastavnika. Uglavnom, svi imamo krivice za to", rekao je za Dosije Momčilo Vukotić, predsjednik Foruma za bezbjednost Nevesinje.

Roditelji nasilne djece Nevesinjcima su dobro poznati. Sve je posebno šokirala informacija da čak troje roditelja radi u školi. Koga i kako kazniti u ovom slučaju, najčešće je postavljeno pitanje. Direktorica samo ponavlja, uradićemo sve.

"Neopravdavamo, zatečeni smo i učinićemo sve. Stav kompletnog kolektiva je da ćemo učiniti sve da se takvo nešto ne ponovi", rekla je direktorka OŠ "Risto Proroković" Nevesinje.

Mara Šaran ostala je da rukovodi školom. Za ovaj slučaj su kaže izrečene vaspitno-disciplinske mjere. Koje, Mara ne želi da kaže i moli nas da je ostavimo na miru jer ima važnijih obaveza. Ipak, saznajemo da je šest od devet nevesinjskih prestupnika kažnjeno tako što su premješteni u područne škole, troje je dobilo ukor direktora.

I ostale Marine kolege iz Hercegovine nerado govore na ovu temu. Od tri trebinjske osnovne škole samo jedan direktor stao je pred kameru, druga dva ne vide sebe u ovoj priči, predlažu nam školske psihologe a i oni vješto izbjegavaju ovu temu. Posebno se svi naljute kada pomenemo gradske priče o tučama maloljetnika, a ima i priča o nošenju hladnog oružja.

U slučaju da se desi vršnjačko nasilje postoji tačan i precizan protokol šta direktor i nastavnici trebaju da urade, objašnjava direktor OŠ "Vuk Karadžić" u Trebinju.

"Tu nema lutanja, tačno se zna, od ponašanja razrednog starješine koji prvi prijavljuje pa do razgovora sa pedagoško-psihološkom službom sa direktorom, pravljenje zapisnika. Pojadinačni razgovori i sa učenicima i sa njihovim roditeljima. Ako se radi o nekom težem slučaju uključuju se i drugi i MUP i Centar za socijalni rad. Svaka škola ima formiran multisektorski tim", rekao je za Dosije Aleksandar Vukanović, direktor OŠ "Vuk Karadžić" u Trebinju.

Mnogo je važnije pitanje šta uraditi da do nasilja ne dođe. Vršnjačko nasilje lako se prepozna, za Dosije priča psiholog Branka Kujačić.

"Lako je prepoznati vršnjačko nasilje, vršnjačko nasilje počinje kada primijetimo dijete u grupi koje uživa da nanese bol ili povredu nekom drugom djetetu, a već je posljedica ako vidimo grupu djece na odmorima koja se druže a jedno dijete je odvojeno od njih, znači već se tu vidi da se nešto dešava. Pitanje je samo koji odrasli će preuzeti odgovornost da preventivno i odmah reaguje jer vidimo sada da roditelji prebacuju odgovornost na ustanovu, a u ustanovi kažu možda to dolazi iz kuće. Mi moramo da obnovimo povjerenje jedni između drugih", rekla je za Dosije Branka Kujačić, psihološkinja u Predškolškoj ustanovi za obrazovanje "Naša radost" Trebinje.

Empatija je ključ svega a najvažnije je djecu slušati i samo slušati a onda i pričati sa njima. Baš tu je problem kažu sociolozi, roditelji često i ne znaju šta im dijete radi, sa kim se druži, šta sve prati na internetu.

"Najveći problem jeste to što roditelji često nisu upoznati sa tim šta rade djeca na društvenim mrežama, kakav sadržaj prate, kakve izazove prave zbog društvenih mreža. Takođe nisu upoznati sa tim kako određeni vršnjaci djeluju na njih i kakvo je njihovo emocionalno stanje. Nažalost mi smo još uvijek društvo  koje ima raznorazne tabue gdje roditelji još uvijek ne učestvuju aktivno u životu djece a često se i previše zaštitnički ponašamo prema sopstvenoj djeci na uštrb druge djece, ne priznajemo i ne vidimo kakvo nam je zapravo dijete", rekla je za Dosije Sonja Milišić, profesorka sociologije.

Problem je sve niži nivo vrijednosti u društvu pa smo tako došli u situaciju da društvo objeručke prihvata nasilnike i smatnim ih bitnim. Baš zato je ključ ovog problema upravo društvo.

"Danas je mnogo nasilja i nasilnog sadržaja među odraslim i to djeca sve posmatraju a pošto smo mi taj model koji djeca posmatraju mi smo ti koji prvo moramo sebe da ispravimo da budemo pozitivan model ponašanja našoj djeci", kaže Branka Kujačić, psihološkinja u Predškolškoj ustanovi za obrazovanje "Naša radost" Trebinje.

Činjenica je da ne postoji neko dugoročno riješenje za ovaj problem, najbolje rješenje je da svako zavede red u svojoj porodici. Posljedice vršnjačkog nasilja su velike.

"Djeca koja se nasilno ponašaju često dolaze iz disfunkcionalnih porodica, ne uvijek. Djeca obrazac nasilnog ponašanja uče među bliskim osobama a prenose ga na ostale sfere života. Takva djeca će uglavnom tražiti učenike slabije od sebe nad kojim mogu biti fizički dominantni na taj način ostalim učenicima dokazuju svoju vrijednost. Treba imati na umu da je i nasilno dijete ipak dijete i da mu je potrebno pružiti pažnju i podršku i naučiti ga da postoji drugačiji nenasilni modeli ponašanja i komunikacije. Posljedice vršnjačkog nasilja mogu biti fizičke, psihičke, emotivne a često se javljaju i udruženo", rekla je za Dosije psihološkinja Aleksandra Matković.

"Onaj čovjek nad kojim se vrši nasilje bez obzira koliko on godina ima a u ovom slučaju se to desilo nad djetetom on trajno gubi dostojanstvo i to je najveći problem. On će kasnije imati problem u komunikaciji u ostvarivanju socijalnih kontakata u stvaranju povjerenja. Mi moramo da djelujemo svi zajedno kako bi se ovaj problem riješio", smatra Sonja Milišić, profesorka sociologije.

O nasilju se treba što više govoriti kažu stručnjaci. Građani kažu „iz kuće sve kreće“.

Zabrinjava i to što policija iz godine u godinu ima sve više posla sa maloljetnicima. Prema podacima samo u Trebinju u proteklih 11 mjeseci evidentirana su četiri prekršaja koja su uradili maloljetnici. Počinili su i pet krivičnih djela, od čega se tri odnose na krađu a dva na tjelesne povrede.

"Uglavnom su to krivična djela koja se odnose na tjelesne povrede, na fizičke sukobe između maloljetnika, dalje na krivična djela krađe, imali smo krađe bicikala, krađe građevinskog materijala, krađe alkoholnog pića iz tržnih centara. U proteklom periodu, prije par godina imali smo i maloljetnika koji su učestvovali u navijačkim sukobima. Maloljetnici se sve češće pojavljuju kao izvršioci krivičnih djela2, rekao je za Dosije inspektor Sektora kriminalističke policije u PU Trebinje Dejan Bratić.