Dan prije Đurđevdana ide se po vrbu, uveče se kuvaju i boje jaja. Praznik je ovo koji se proslavlja okupljanjem porodice, pripremanjem hrane. 

"Slavimo kako je moguće. Neko peče prase, janje ili roštilj. Slavimo i tucamo se jajima”, kaže Anel Husić.

"Slavimo, zovemo porodicu, slavimo i napravimo roštilj", kaže Samanta Suljić.

Najviše se običajima raduju djeca. I to ona koja žive i rade na ulici ili su u riziku da to posanu. Na ovaj dan, malo zaborave na uslove u kojima žive. 

"Juče smo sa našom djecom iz Dnevnog centra išli po vrbu, šarali jaja, kupili malo travčice da bismo taj naš praznik uljepšali na što bolji mogući način", kaže Sanita Smajić.

"Mi izjutra ustajemo, kupamo našu djecu, unučadi svija ima, ako imamo jedemo, ako nemamo, mi tako slavimo i to je to", kaže Maksuda Okić.

Najmlađi su dobili i paketiće. Kažu Đurđevdan je simbol početka proljeća i početka putovanja Roma.

"Svake godine obilježavamo na isti način, zato što je to tradicija Roma gdje danas obilježavamo, s time da Romi mogu spavati napolje, mogu putovati i proljeće je došlo znači put pod noge”, kaže Sabira Hašimović, Udruženje za promociju i obrazovanje Roma "Otaharin".

"Da je vrlo važno da Romi sačuvaju  svoje običaje, svoju kulturu, svoj identitet, kao dio svoje etničke pripadnosti manjine koja je najbrojnija u BiH", kaže Dragan Joković, Udruženje za promociju I obrazovanje Roma "Otaharin".

Romska zajednica u Bijeljini je najbrojnija. Žive teško. Mali broj đaka završio srednju školu, kao i fakultete. Oni su  suočeni sa siromaštvom i isključenošću iz zajednice, kao i niskim stepenom zapošljavanja te velikom diskriminacijom, kažu u “Otaharinu”.