Ako smo se pokajali, ako smo se ispovijedili, znači ako se stalno vraćamo na to – tu nam demon pije krv! Mi smo tu gdje treba da budemo, mi smo u sadašnjosti.

Ako nam sugeriše da će stalno nešto loše biti, on ne zna uopšte šta će biti, nije mu dano, nije prorok! Nego to je njegovo oružje: laž, strah i briga! Otac laži, čovjekoubica! Znači njegov trud je uvijek da pokvari svako dobro djelo, da razdvoji svakoga čovjeka, da svaki čovjek bude sam i očajan. To je njegova politika, i on se stalno trudi na tome.

Ako mi prihvatamo naše misli, još upotrijebimo našu maštu, potpadamo pod vlast. Tako se upada i u depresije, i u sve takve stvari. Moramo da naučimo da se borimo, i da stražimo na mislima! To su tražili Sveti Oci. Ako primjetimo da su naše misli otišle u drugom pravcu i ako smo stalno u nekim mislima, brigama… onda da se prekrstimo u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, i da kažemo ne prihvatam! Ili, ako je neka baš loša hulna pomisao, kažemo: Gospode Isuse Hriste, Gospode Isuse Hrise, Gospode Isuse Hriste i pobjeći će! Sve što je od satane pobjegne od imena Hristovog! I malo se molimo poslije toga, makar sa Gospode pomiluj, ili sa Presveta Bogorodice spasi me. Šta god prvo padne, upotrijebimo tu molitvu, i otjeramo te loše misli, znači moramo da se učimo da se borimo protiv toga, i drugo, moramo da učimo da se RADUJEMO!

Prvi hrišćani su bili tako puni radosti, da su svi željeli da postanu pravoslavni hrišćani! Bili su jednoga duha, i stalno su bili u blagodati. Znači, tamo gdje je blagodat, tamo nema: tuge, straha, depresije. Dolaze mi ljudi i samo se žale. Pa kad si se pričestio zadnji put? ”Paa, ne sjećam se.” Dobro je da si živ! Dobro je da ste živi! Ko se nije pričestio nekoliko mjeseci, šta možemo da očekujemo!? Mi snage nemamo da se borimo sa zlom, ali kad se mi pričestimo, kad živimo kako treba, kad se pričestimo kako treba, onda demoni vide svjetlost jaču od sunca, i ne smiju ni da gledaju u nas, a kamoli da nam priđu!”

Otac Serafim Petković!