Glavno obilježje svake krsne slave su svijeća, žito i kolač, međutim, postoje brojne polemika među našim narodom na temu šta bi trebalo uraditi poslije obilježavanja svetog dana u porodici sa preostalim žitom i svijećom koja nije izgorila do kraja.
U susret nam ide slava Sveti Nikola koju, kako se obično kaže, pola Srba slavi, dok druga polovina ide u goste, otkrivamo šta kažu sveštena lice za ovu nedoumicu.
Naime, jedni smatraju da su svijeća i žito rezervisani samo za dan slave i sveca kojeg obilježavamo. Drugi misle da se žitom služe gosti sve dok se ne pojede, a da se svijeća pali i na paterice. Dok treći zauzimaju stav da žito poslužuju i drugi dan, ali svijeću tada ne pale.
Šta je od ovoga ispravno?
Pšenično zrno u hrišćanstvu je simbol vječnog života, smrti i vaskrsenja, kada se sije ono umire i klija, ali iz njega se rađa novi život koji donosi stostruki rod. Slavsko žito se kuva i prinosi u slavu Božiju i čast svetitelja koji se slavi, kao i za zdravlje i napredak doma i njegovih ukućana, ali prvenstveno za pokoj duša svih predaka u tom domu. Služi se gostima i ukućanima dok se ne pojede. Veliki grijeh je baciti ga.
Svijeća simbolizuju svjetlost Hristove nauke i gori tokom cijelog dana slave. Kada poželimo da je ugasimo, prvo se prekrsite i to učinite sa slavskim vinom.
Kako su slavske svijeće prilično velike, uglavnom se desi da ne dogori sasvim. Prema riječima sveštenika, u tom slučaju bi je trebalo staviti pored ikone, gdje bi trebalo da stoji do naredne godine, a palite je za vrijeme porodičnih molitvi. A ako i drugog dana imate goste, valjalo bi da se pomolite Bogu i upalite je.
