Prvi susret Boga i čovjeka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao Sveti Simeon Bogonosac, slavi se uvijek četrdesetog dana od Božića, praznika Rođenja Isusa Hrista.

Sretenje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo i njegovo značenje ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.

Sretenje se slavi od vremena cara Justinijana, kada je epidemija kuge odnosila i do pet hiljada života dnevno, a zemljotres u Antiohiji ostavio za sobom veliku pustoš.

Dan Sretenja 1804. godine presudan je za istoriju srpskog naroda, jer je tog dana Karađorđe Petrović podigao u Orašcu Prvi srpski ustanak.

Sretenje je kao krsna slava veoma česta u srpskom narodu.

Molitva

Care nebesni, Utješitelju, Duše istine! priđi i useli se u nas. Bože, Duše Sveti, Tebi slava i hvala vavijek. Amin.

Vjerovanja i običaji

Vjeruje se među narodom srpskim da se na ovaj dan sreću zima i ljeto. Smatra se da ako na Sretenje osvane sunčan dan, medvedi će se uplašiti sijenke vlastite i vratiti se u zimski san pa će zima potrajati.

Obavezno je da se na ovaj dan pale svijeće, jer se vjeruje da plamen svijeće kuću štiti od groma i nesreće.

Mlade djevojke treba da paze koga će izjutra sresti jer će im mladoženja biti po takvom liku, izgledu i karakteru, piše "Magazin Novosti".

U našem narodu postoji i vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto, dani postaju duži i vrijeme toplije.

Prema narodnom vjerovanju, ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvjedi, uplašeni od sopstvene sjenke, vrate se u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest sedmica.

(Foto: SPC)