Sjeća se da je bio topao dan kada je sa komšijom pošao u šumu da izvlači drva, što čini svakodnevno jer tako prehranjuje porodicu. Kada su morali da ostave automobil, pješačili su tridesetak minuta u dubinu šume i predali se poslu, a onda je iz jednog šuljeg stabla Radenka spopao roj stršljenova.

"Najprije sam osjetio jedan, pa dva i tri uboda, ali zbog velike prašine nisam odmah shvatio šta se dešava. Kada sam vidio koji su insekti u pitanju, počeo sam da bježim i ubrzo shvatio da se tako neću spasiti, jer su minuti postali dragocjeni. Kao u magnovenju, bacio sam se na zemlju i valjao se gotovo 300 metara, a ujedi nisu prestajali. Tek kada sam stigao do potoka, odakle više nije bilo kud, pošao sam ka komšiji na traktoru", veli Radenko.

Ipak, do automobila su ponovo morali da pješače pola sata, a potom je valjalo izdržati i još dva kilometra vožnje do Doma zdravlja u Oštroj Luci.

"Sve me je boljelo i strahovao sam od smrtonosne reakcije, a najteže mi je bilo kada smo prošli pored moje kuće, jer nisam znao da li ću se ikada vratiti. Ipak, nisam dozvolio da me ophrva panika i srećno smo stigli do ljekara koji su mi ukazali pomoć i izbrojali čak 67 uboda po glavi, vratu i leđima. Srećom, nisam imao gušenja, a poslije terapije doktora Marinka Kecmana i medicinske sestre Vesne Milivojše sam ubrzo bio u svom domu", zaključuje Mršić.

Dežurni ljekar u DZ iz Oštre Luke, dr Kecman, kaže da se Radenko može smatrati medicinskim fenomenom, jer je često i samo jedan ubod smrtonosan.

U prirodu sa adrenalinom

"Ubod ose, pčele i stršljena je isti, ali ovaj poslednji ostavlja dublji i bolniji trag. Najvažnije je ne paničiti i brzo potražiti pomoć, posebno ako žrtve znaju da su alergične, mada je njima najbolje da u prirodu uvijek ponesu i injekciju s odgovarajućom dozom adrenalina", zaključuje dr Marinko Kecman.

(Novosti.rs)