U autorskom tekstu za Srnu Karan je naglasio da je svaka država na svijetu više ili manje pluralistička i može biti različito uređena, ali svaki drugi oblik državnog uređenja osim složenog, federalnog u multietnički pluralnim društvima /politički organizovano društvo/ prosto nije moguć, nije održiv i protivrječan je sam sebi.

Autorski tekst profesora Siniše Karana Srna prenosi u cijelosti:

Tri dominantna naroda /konstitutivna/ u BiH ustavno su pozicionirani sa uravnoteženim pozicijama koje prevladavaju prirodno postojanje različitih vrijednosti koje ih, svaku za sebe, karakterišu njihove etničke, vjerske, kulturne i sve druge posebnosti.

Te posebnosti po prirodi obilježja koja u pluralnom društvu imaju, predstavljaju latentnu nestabilnost i nemogućnost konsenzusa o zajedničkim vrijednostima.

Opcija da djeluju unutar jedne države jedni pored drugih je moguća samo kao politička, državna organizacija koja će održati i istaći u državno-funkcionalnom smislu etničku, vjersku i kulturnu različitost. Ako se poremeti ta politička organizacija, pitanje posebnosti i njenog očuvanja postaje prvorazredno pitanje.

Sukob države i zajedničkih vrijednosti /u BiH je to unitaritičko-građanski koncept/ i posebnih vrijednosti je direktna prijetnja izbalansiranom odnosu posebnosti kao sastavnih dijelova zajedničke države i vode u nastabilnost i opstanak države dovode u pitanje.

U pluralnoj zajednici BiH sa tri naroda uravnoteženog suparništva oblikovanog političkim institucijama zasnovanim na ustavu, nije moguća dominacija samo jedne vrijednosti – naroda u odnosu na druga dva.

Ovakva društva po prirodi ne opstaju, ali jesu moguća ako počivaju na uravnoteženoj suprotstavljenosti, političkoj, ustavnoj organizaciji koja prepoznaje i favorizuje etnos i kulturnu različitost, a vezivno tkivo treba da bude konsocijacijska demokratija kao jedini poželjan oblik demokratskih rješenja u podijeljenim društvima, ali i jedini mehanizam upravljanja konfliktima kao krajnjim ciljem u pluralnim društvima sprečavajući tiraniju većine, integriše posebnosti kroz veto, paritet i konsenzus u mehanizmima odlučivanja državnih institucija zakonodavne i izvršne vlasti, kao i segmenata sudske.

Zagovaranje principa jedan čovjek - jedan glas u pluralnom bh društvu je totalitarna ideologija koja ne prepoznaje različitosti, posebnosti i zastupanje tih posebnosti kao politički legalan i legitiman proces. Dodatno taj princip pospješuje i otvara sukobe, suprotno je biću pluralnog društva, nije mehanizam opstanka već nestanka, dovodi do dominacije jednih u odnosu na druge, neodrživ je opasan, politički, sociološki i ukupno društveno je nemoguć.

Najvažnije načelo opstanka pluralnog društva treba biti tolerancija, vidljiva posebnost, politička organizovanost, konsocijacijska demokratija.

Princip jedan čovjek - jedan glas u BiH je put njenog nestanka.

Politička demagogija totalitarnog karaktera u obliku zloupotrebe i izgovora kroz pojmove ljudskih prava, međunarodnih standarda, demokratije je neprimjenjiva u duboko polarizovanom pluralnom bh društvu i ne odražava njegovu društvenu podlogu, a nije u stanju rješavati konflikte koji su svojstveni multietnički pluralnim društvima.

Pozivanje na građansku državu je faktor nestabilnosti društva, izgovor za realizaciju parcijalnih ciljeva, determinirajuća, ograničavajuća, ruši samu sebe, stvara lažnu sliku o jednakosti, a u pluralnom društvu predstavlja negaciju prirodne nejednakosti, posebnih vrijednosti, koje prirodno ne zahtjevaju zajedništvo totalitarnog tipa.

Građanska demokratija može biti djelotvorna samo ako većina njenih članova vjeruju da je njihovo političko društvo zajednički poduhvat i da je važnost tog poduhvata tolika da u njemu svako treba da učestvuje kako bi se očuvalo njegovo demokratsko funkcionisanje.

BiH kao pluralno društvo, nastalo međunarodnim ugovorom /pritiskom/ na do tada zaraćene strane nije zajednički poduhvat, ona je zajedničko mjesto tri posebnosti, vrijednosti koje hoće, žele i mogu da sačuvaju te svoje posebnosti kao uslov opstanka cjeline /bh/ pluralnog društva.

I ne da etničko nije retrogradno, ono je u pluralnom društvu stabilizacija, politički okvir, posebna vrijednost koja ima interes da štiti zajednički okvir samo u mjeri u kojoj nije i sama ugrožena.