Ristović Krstić je na svom Fejsbuk profilu naglasila da njen postupak nije samo njen stav, već jedinstven stav svih šefova DKP-a iz reda srpskog naroda.

Objavu prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine Mijatoviću, u principu ne reagujem na ovakve objave, a pogotovo ne na prozivke jednog političkog i nacionalnog konvertita. Važnije je uvijek ko piše, nego šta piše, ali s obzirom da ste u drugoj rečenici spomenuli moju djecu, zaista ne mogu da Vam ne odgovorim. Vidim da Vam je moja izjava privukla pažnju, te ste iskoristili priliku da se još jednom dodvorite bošnjačkom biračkom tijelu u Republici Srpskoj. Nažalost, uvaženi gospodine Mijatoviću, bošnjačko glasačko tijelo u Republici Srpskoj će, kao i svaki put do sada, podržati drugog kandidata, samo Vam to još nisu javili. No, to nije moja briga.

Želim Vam naglasiti da ovo na šta ste reagovali nije samo moj stav već jedinstven stav svih šefova DKP-a iz reda srpskog naroda. Јa dajem sebi za pravo da se nazivam srpskim ambasadorom podjednako zastupajući sva tri konstitutivna naroda kao i ostale građane i građanke BiH, što, složićete se, nije slučaj slučaj sa ambasadorima iz druga dva naroda koji uporno sprovode samo svoju agendu.

Gospodine Mijatoviću, mi jesmo bili djeca tokom rata, samo što sam ja svoje ratno djetinjstvo provela u neposrednoj blizini ratnih dejstava, a Vi na bezbjednoj distanci izvan granica BiH. Puna su Vam usta Bosne i Hercegovine, a da je volite koliko tvrdite onda biste je gradili poštovanjem Ustava i zakona te zemlje i ne biste podržavali jednostrane poteze bošnjačkih političkih predstavnika koji nisu u skladu sa odlukama nadležnih institucija čija je to nadležnost. Vaš lažni patriotizam vješto prikriva Vaš oportunizam. BiH se može graditi samo međusobnim poštovanjem svih naroda, cijeneći podjednako sve žrtve zločina tokom proteklog građanskog rata. Ovakve nelegalne instrukcije Ministarstva inostranih poslova uzrok su samo još dubljih podjela i sukoba medju narodima, ali i u institucijama BiH.

I za kraj, moja djeca će odrastati u zemlji u kojoj se uvažava njihovo mišljenje, poštuje njihova istorija, vjera, jezik i nacionalnost, u demokratskoj zemlji bez preglasavanja i podjela, a da li će se ta država zvati BiH, zavisi od onih koji se danas najviše u nju kunu i nose najveću odgovornost za njenu budućnost.