Tuka je zauzeo šesto mjesto u finalnoj trci na 800 metara što je rezultat čime je zadovoljan, posebno kada se u obzir uzme povreda s kojom je otputovao u Tokio.

"Generalno, moram biti zadovoljan ako uzmemo u obzir da sam prije mjesec dana u Stokholmu prelamao da li ću nastupiti u Tokiju zbog problema sa stopalom i upale koja se dogodila zbog preopterećenja. Ko radi, taj i griješi i da mi je neko tada ponudio finale Olimpijskih igara, odmah bih potpisali trener i ja. Drago mi je da smo kao tim napredovali puno u odnosu na Rio, iako nas je išlo znatno manje. Napravili smo iskorak i došli do dva finala u atletici. Naš Nedžad Husić se borio za medalju, Larisa Cerić se borila dobro, Lana Pudar je zauzela 19. mjesto što je uspjeh s obzirom na njene godine. Tako da sam ponosan na cijeli tim i približavamo se vrhu. Daćemo sve od sebe i u budućnosti, posebno oni kojima je prvi put da prođu iskustvo olimpijskih igara. Tamo se ne može doći nespreman i mora se sve posložiti za medalju. Vidjeli ste šta se dogodilo sa Đokovićem, išao je na medalju i to je najavljivao prije Tokija. Sreća i sve kockice se moraju posložiti. Moram biti zadovoljan s obzirom na moje stanje. U sebi sam malo i tužan, ali i zadovoljan. Tužan sam jer je bila velika prilika da donesem medalju. Na tom sam nivou već nekoliko godina i znam da pripadam tu, ali mi je drago što sam došao do finala i svoju zemlju sam tu predstavljao časno, što je veliki uspjeh. Sve ću uraditi da nastavim ovim putem i osjećam se veoma dobro. Ovih dana ću raditi i nastaviti s terapijama da vidim mogu li odraditi Dijamantsku ligu. Polufinale mi je znak da mogu trčati dobro ove sezone i želim iskoristiti svaku trku da poboljšam svoje vrijeme", rekao je Tuka na početku obraćanja medijima.

Kada je u pitanju finalna trka, on je objasnio nesreću koja se dogodila tokom druge krivine. Tom prilikom dobio je nenamjeran udarac od Nijela Amosa, što je bio veliki korak unazad za Tuku.

"Ja sam krenuo dobro, posebno kada sam vidio da sam druga staza, što je jako loše jer su prve dvije najgore. I drugi su krenuli odlično i našao sam se u sendviču. Bilo je guranja i vidio sam da hoće svi da uđu u prvu stazu. Kada smo ulazili u drugu krivinu, Amos je bio ispred mene. Nije bila ni trunka namjere, kako je pravio korak, krenuo sam desnom nogom i direktno smo se sudarili. Ekseri su mi se zabili u mišić i ugašen sam bio. Nisam imao osjećaj u nozi i ne znam kako sam završio trku. Na prvu je to bio šok i pitanje da li da odustanem, ali se odluka donosi u djeliću sekunde. Idem do kraja, odlučio sam, makar i došao unatraške i želio sam proći časno kroz cilj, a ne da me neko ubacuje kao što se dešavalo s atletičarima koji su padali i ostajali bez šprinterice, što po meni nije korektno", kaže Tuka i dodaje:

"I to može biti pouka, ali to je taj faktor sreće u finalu. Sve u svemu, zadovoljan sam jer sam skupio snage rizikujući veću povredu. Vidjeli ste, nas šest je išlo trku oko 1:45 i uticala je pozicija, ko je prvi zauzeo. Svi su spremni, treniraju godinama i nije u pitanju manji miting na kojem se stiže lako prednost rivala. Znao sam da moram pratiti i biti tu kako bih bio na prve dvije pozicije".