Mile Dmičić, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, rekao je u pisanoj izjavi za ATV da se očekuje da optužnica protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika Miloša Lukića neće biti potvrđena od nadležnog suda, jer nema utemeljenje na Ustavu i Zakonima.
Kako kaže, optužnica je političkog karaktera i kao nepravni akt ima cilj pružanja podrške međunarodnoj zajednici i podsticanja procesa degradacije državnosti, integriteta i subjektiviteta Republike Srpske.
Dmičić je za ATV rekao da se u formalnopravnom smislu vrši nepravan i necivilazicijski udar na najvažnije institucije Republike Srpske.
„Prvenstveno gledajući sa aspekta temeljnih ustavnih nadležnosti i odgovornosti predsjednika Republike, radi se o optužnici predsjednika Republike Srpske, a ne Milorada Dodika kao pojedinca. S obzirom na sve okolnosti zbog kojih je ona podignuta i visokog predstavnika kao inspiratora njenog podnosioca, a koja nije potvrđena, na djelu je eklatantan slučaj da se radi o nepostojanju za to njegovog legaliteta i legitimita, jer nije imenovan na osnovu rezolucije Savjeta bezbjednosti. Stoga se i ne može prihvatiti kao visoki predstavnik u BiH, pa je ta funkcija upražnjena. Stoga, odluke koje donosi nemaju pravnu snagu i Republika Srpska ne mora ih primjenjivati“, rekao je Dmičić.
On smatra da je optužnica samovlasan čin i negacija ustavnih načela pravne države i vladavine prava i legaliteta i legitimiteta izabranih organa i institucija i izabranih nosilaca najviših funkcija, o čijoj sudbini, kako kaže, mogu odlučivati samo birači putem izbora kao jedini činioci koji odlučuju o sudbini vlasti i njenim izabranim kolektivnim i pojedinačnim nosiocima.
„Neophodno je odbaciti sve zahtjeve za ukidanje Republike Srpske i osporavanje njenog imena i postojanja, kao i zahtjeve za ukidanje mehanizama zaštite entitetskih interesa i prava konstitutivnih naroda, autonomije i samoorganizovanja entiteta, te naći odgovarajući obim i nivo uticaja stranog faktora u unutrašnjem životu. Na unutrašnjem planu, stalno širenje nadležnosti organa i institucija BiH, ističući da se to čini radi očuvanja suvereniteta države, u prvom redu, čin je antidejtonskog, neustavnog i nezakonitog urušavanja državnosti, autonomije, integriteta i statusa i preuzimanja nadležnosti entitetâ. Ove nadležnosti moraju biti u skladu sa ustavnim rješenjima i odnosima između institucija BiH i entiteta“, izajvio je profesor Dmičić.
Očigledno je, nastavlja on, da dejtonska BiH, prema brojnim mišljenjima, i pored njene ustavne definicije „države“ koja je postala članica OUN, ni po jednom od tri ključna pokazatelja državnosti nije država.
„Teritorija je u ratnim sukobima podijeljena i teško može postati cjelovita, 'njeno' stanovništvo ne doživljava je kao svoju zajednicu, 'njena' vlast je mnogo manje efektivna od vlasti entiteta'', objašnjava on.
Visoki predstavnik je koristio nepostojeće pravo da mijenja ustave entiteta i posredno Ustav BiH, donosio i mijenjao zakone, ustanovljavao institucije i smjenjivao izabrane i imenovane fukcionere u svim granama vlasti, i političkog i javnog života, direktno se miješao u ustavopravnu, zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, što ne može učiniti nijedna međunarodna organizacija, pa se postavlja pitanje može li se govoriti o BiH kao suverenoj i nezavisnoj državi, naveo je Dmičić u svojoj izjavi za ATV.
„Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, čiji je BiH punopravan član (23.6.2004) donoseći rezoluciju o 'Jačanju demokratskih institucija u BiH' istakla da je '...nepomirljivo sa demokratskim principima da OHR donosi izvršne odluke...' da za njih ne snosi odgovornost, niti da opravda njihovu validnost i da nema na njih pravnog lijeka. Na naopravdanost širenja ovlašćenja ukazala je i Venecijanska komisija (maj 2005) ističući da su 'fundamentalno nekompatibilna sa demokratskim karakterom države i suverenitetom BiH'. Takođe, Međunarodna krizna grupa je konstatovala da 'dalje postojanje OHR-a neće usmjeriti građane u pravcu reformi, nego može unijeti razdor u mjeri koja je dovoljna da reformu učini nedostižnom'“, podsjeća Dmičić.
BiH se unedogled pretvara u prestonicu intervencionizma, savremenog i nepravnog protektorata i u imperium međunarodne zajednice, kaže on. Stoga, postavlja se pitanje pravne prirode akata visokog predstavnika kao i njihov odnos prema Ustavu BiH.
„'Bonska ovlašćenja', na koja se visoki predstavnik često poziva, nemaju nikakav ustavni niti pravni osnov. Ona visokom predstavniku nisu dala legalnu i legitimnu nadležnost, a on svojim djelovanjem najdirektnije čini povredu međunarodnog i unutrašnjeg prava. Činjenica je da se odluke visokog predstavnika ne mogu preispitivati, da nije dozvoljena mogućnost ulaganja pravnog lijeka licima protiv kojih su izrečene mjere, da nije omogućeno nikakvo učešće u postupcima koji su prethodili donošenju odluka, da ne postoji mogućnost efikasnog pravnog lijeka u domaćem zakonodavstvu. Tako se shodno Evropskoj konvenciji, otvara pitanje kršenja ljudskih prava i sloboda i dvostrukih standarda međunarodne zajednice koja ovo dozvoljava u BiH, dok bi tako nešto u zemljama razvijene demokratije bilo nezamislivo“, izjavio je profesor ustavnog prava.
Kako dalje navodi, visoki predstavnik je, umjesto vršenja dužnosti konsultativne, posmatračke i izvještajne prirode, postao jedna posebna i suverena institucija u BiH, čija je vlast postala najviša i pravno neograničena.
"Republika Srpska odbacuje svako nametanje odluka i konstatuje da visoki predstavnik nije legalno izabran u skladu sa relevantnim međunarodnim dokumentima. Ustav BiH ne predviđa postojanje institucije visokog predstavnika niti predviđa mogućnost da isti na bilo koji način učestvuje u stvaranju njenog ustavnog, pravnog, niti političkog poretka“, objašanjava Dmičić.
Odluke visokog predstavnika, budući da nisu donesene na osnovu Aneksa IV-Ustava BiH već Aneksa X, po mišljenju Ustavnog suda BiH ne mogu biti preispitivane, odnosno ne podliježu kontroli Ustavnog suda BiH, kao ni vršenje tih nadležnosti, tako da je on istovremeno intervenisao u ustavni, pravni i politički sistem, zamjenjujući legalne i legitimne organe i institucije, djelujući kao vlast.
„Zbog toga su opravdani zahtjevi za zatvaranje OHR-a, jer je on „...sada dio problema, a ne rješenja.“ Pokrenuto je i pitanje sastava i načina rada Ustavnog suda BiH, jer nema legitimitet zbog prisustva stranih sudija u njegovom sastavu, a niti jedna zemlja u svijetu nema u svom Ustavnom sudu mjesta rezervisana za strane sudije, što dokazuje da BiH nije suverene zemlja. Republiku Srpsku niko ne može da osporava, jer je nastala na političkoj volji srpskog naroda i značajnog broja ostalih naroda. To je učinjeno prije tri decenije. Ona je utemeljena na pravu na samoopredjeljenje i samoorganizovanje, u skladu sa međunarodnim dokumentima i potvrđena međunarodnim mirovnim ugovorom“, zaključuje profesor Dmičić.
