Postoje četiri vrste hemofilije od kojih je najčešća hemofilija "A". Usljed traume, hirurških zahvata i td krv se kod pacijenta otežano zgrušava ( ili se uopšte ne zgrušava), a pacijent pokazuje izuzetnu sklonost ka krvarenju koje ne može da se zaustavi. U slučaju ove bolesti, pacijent ima izuzetnu sklonost da krvari u zglobove. To su spontana krvarenja koja mogu nastati bez ikakvog vidljivog povoda.

Teži oblici hemofilije su nekada bili smrtonosti. Zahvaljujući intenzivnom razvoju medicine i istraživanjima u ovoj oblasti u zadnjih dvadeset godina, danas je to bolest sa kojom se, uz pravilan tretman, može normalno živjeti. Pred ljekarima je danas izazov da se bolest prepozna što ranije, te da nastoje uspostaviti dijagnozu već u prvoj godini života. U postavljanju dijagnoze jako je važno ispitati majku. Nisu sve vrste hemofilije nasljedne, ali u većem broju slučaja se nasljeđuje preko ženske linije, a takođe može nastati i genetskom mutacijom. Hemofilija "A" i "B" isključivo pogađa mušku populaciju, dok su žene prenosioci oboljenja i nemaju nikada izražene simptome bolesti. Oboljeli muškarci ne prenose dalje bolest na svoje potomstvo.

"Ukoliko se modrice javljaju često kod novorođenčeta, nije razlog za paniku, ali je obavezno javiti se ljekaru", savjetuje šef Odjela za dječiju hematoonkologiju i imunologiju sa centrom za hemofiliju UKC RS i nacionalni koordinator za hemofiliju RS, te profesor na Medicinskom fakultetu u Banjaluci Jelica Predojević - Samardžić za Alternativnu televiziju.

Zahvaljujući napretku medicinine, naši stručnjaci uspijevaju dijagnostifikovati hemofiliju već kod novorođenčeta, što ranije nije bilo slučaj kada su pacijenti dolazili sa petnaest/šesnaest godina sa već oštećenim zglobovima i ortopetskim pomagalima.

"Sa odrastanjem komplikacije zbog hemofilije se povećavaju i sve su veći deformiteti na zglobovima, koljenima i skočnim zglobovima. Dešava se da pacijent ima saobraćajnu nesreću ili bude podvrgnut velikoj operaciji i da dođe do ekscesivnog krvarenja koje završava sa velikim brojem transfuzija. Nekada se dešavalo da ovi pacijenti, nažalost, podlegnu u takvim situacijama, a danas ljekari u Banjaluci nemaju više takve slučajeve", rekla je profesorka Predojević - Samardžić.

Današnje liječenje se bazira na principu da se pacijentu isključivo venskim putem daje faktor koagulacije koji mu nedostaje.

"Šezdesetih godina prošlog vijeka, oboljelim pacijentima se mogla dati samo krv, što nije adekvatna zamjena i terapija", napomenula je Predojević - Samardžić.

Zahvaljujući napretku medicine koji je našao primjenu u Republici Srpskoj, svi pacijenti oboljeli od hemofilije su stavljeni na profilaktičnu terapiju. Kako je za ATV objasnila profesorka Predojević - Samardžić, to znači da nakon dijagnostifikovanja bolesti pacijent redovno prima terapije i kada nema krvarenje i na taj način se omogućava da on ima sve normalne fizičke aktivnosti, pa čak ima mogućnost da se bavi sportom.

Od 2008. godine intenzivno se radi u Republici Srpskoj na poboljšanju njege pacijenata sa hemofilijom. Nabavljeni su lijekovi koji se proizvode na dosta specifičan način i koji su većim dijelom zapravo derivati krvi koji podliježu veoma strogim kontrolama i koji su skupi.

Poseban fokus je usmjeren prema dječijoj populaciji u cilju sprječavanja nastanka deformiteta, a paraleno je u cilju bilo da odraslim pacijentima bude obezbijeđena terapija.

Ako je hemofilija na vrijeme otkrivena i ako se redovno praktikuje terapija, život djeteta oboljelog od hemofilije podrazumijeva intravenoznu terapiju dva puta sedmično i čime mu je obezbjeđeno normalno zgrušavanje krvi u naredna dva dana. Pacijenti su u mogućnosti nabaviti terapiju uz recept na području cijele Republike Srpske.

Prošle godine je otvoren i Centar za oboljele od hemofilije u RS gdje su sva stečena znanja objedinjena na jednom mjestu i to je veliko međunarodno priznanje banjalučkog tima hematologa.