Sofija je bila udovica i sama je u Rimu podizala svoje kćerke Veru koja je imala 12 godina, Nadu 10 i Ljubav devet godina.

Kada su u vrijeme cara Hadrijana počela hapšenja hrišćana, Sofija je sa kćerkama zarobljena i izvedena pred cara. Nakon što su odbile da se odreknu svoje vjere i prinesu žrtve boginji Artemidi, Hadrijan je naredio mučenje Sofijinih kćerki iako su bile djevojčice.

Izvedene pred cara sve četiri, držeći se za ruke smjerno, ali odlučno ispovjediše vjeru u Hrista Gospoda i odbiše da prinose žrtve idolskoj boginji Artemidi. Majka Sofija je savjetima ohrabrivala kćerke, da bi istrajale do kraja.

"Vaš nebesni ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje vječno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tjela vaša budu mukom umorena, Gospod će vas obući u netruležnost, i rane na vašim tijelima će zasijati na nebu kao zvijezde", hrabrila ih je majka.

Sve jednu po jednu mučitelji su mučili strašnim mukama, najprije Veru, pa Nadu, pa Ljubav. Tukli su ih, sjekli, bacali u oganj i u vrelu smolu, i najzad jednu za drugom mačem posjekli.

Mrtva tijela svojih kćerki, Sofija je odnijela izvan grada i tamo sahranila. Ostala je na njihovom grobu tri dana i tri noći moleći se Bogu, i u tome predade duh svoj Bogu hitajući u rajska naselja, gdje su je blažene duše njenih slavnih kćerki čekale.

Pravoslavni hrišćani na ovaj dan treba da se uzdrže od zlih misli i posvete se ljubavi prema bližnjem.

Današnji praznik naročito je posvećen majkama i kćerkama, a stari običaj kaže da bi danas svaka majka trebalo da kupi neku sitnicu kćerki, i još važnije, da što više vremena provede sa njom i pokaže joj svoju ljubav. To je, uostalom, i najveći od svih poklona.