Praznik je nastao u 11. vijeku za vrijeme vizantijskog cara Aleksija Komnina, nakon što je rasprava o tome ko je od ova tri svetitelja najveći, koja je prijetila ozbiljnoj podjeli u narodu i Crkvi. 

Spor je bio riješen u korist Crkve tako što su se ova tri svetitelja javila evhaitskom episkopu Jovanu rekavši mu: "Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa u nama nema protivrječno, niti ima među nama prvog ni drugog". 

Svetitelji još posavjetovaše episkopa Jovana da im on napiše zajedničku službu i odredi jedan zajednički dan praznika. 

Sveta tri Jerarha su kod Srba slave bogoslovskih fakulteta i akademija, osim beogradskog, koji slavi Svetog Savu, a u Grčkoj je ovo nacionalni i školski praznik.

U srpskim krajevima ovi sveci se smatraju zaštitnicima ljudi i životinja od mraza, te na današnji dan valja izvesti stoku napolje da se, kako narod kaže, "nahvataju vazduha" i u kuću unesu sreću.

Takođe, ovi sveci štite i od hladnih i zlih vjetrova.

Po tome kakvi vjetrovi duvaju tog dana, prognozira se kakvo će vrijeme u toku čitave godine biti.

Običaj je da se čobani u zapadnoj Srbiji i Republici Srpskoj okupljaju tog dana i sviraju u duvačke instrumente.

Prema narodnom vjerovanju, muzika, koja podsjeća na Jovana Zlatoustog u dom unosi radost, sreću i veselje i štiti od bolesti. Ovo vjerovanje preneseno na moderno vrijeme predlaže da se iz domova na ovaj dan obavezno mora čuti muzika. 

Ovaj praznik je crveno sovo u kalendaru, te se svim vjernicima, po narodnom vjerovanju preporučuje da ne obavljaju teže fizičke poslove.

Danas je, kako običaji iz Istočne Srbije nalažu zabranjeno pranje veša, kao i kućni poslovi koji imaju veze sa vodom.

(ATV/agencije)