A, šta može siromašan roditelj da kaže svom djetetu o novcu? Takvi naprosto kažu:

’Drži se škole i ubijaj se učeći!’

Dijete će možda diplomirati sa najboljim ocjenama, ali sa psihičkim sklopom i finansijskim programiranjem siromašne osobe. Tako je dijete naučilo još kao vrlo malo“, ovako piše Robert Kiosaki, investitor, američki finansijski guru, pisac preko 25 knjiga milionskih tiraža (Bogati otac siromašni otac, Tok gotovog novca, Bogato dijete pametno dijete).

Pomenutu knjigu Bogati otac siromašni otac Kiosaki počinje pričom o njegova dva oca, bogatom i siromašnom i njihovom odnosu prema životu, novcu i uspjehu. Zajedničko očevima bilo je to što su imali izuzetno uspješne karijere i celog života su naporno i vrijedno radili. Obojica su stekli znatan imetak.

Kiosaki piše: „Učio sam od obojice budući da sam imao dva uticajna oca. Morao sam da razmišljam o savjetima i jednog i drugog i stekao sam dragocjenu spoznaju o snazi i efektu koje misli jedne osobe imaju na njen život“.

Ovako su razmišljali njegovi očevi, bogat i siromašan:

Bogat: Kako to sebi da priuštim?

Siromašan: Ne mogu to sebi da priuštim.

…………………………..

Bogat: Nedostatak novca je korijen svakog zla.

Siromašan: Ljubav prema novcu korijen je svakog zla.

…………………………..

Bogat: Bogati treba da plaćaju veći porez i tako pomognu onima koji su imali manje sreće.

Siromašan: Porez je kazna za produktivne i nagrada za neproduktivne.

…………………………..

Bogat: Uči vrijedno kako bi jednog dana našao dobru kompaniju koju ćeš kupiti.

Siromašan: Uči vrijedno kako bi jednog dana našao dobru kompaniju u kojoj ćeš se zaposliti.

…………………………..

Bogat: Moram da budem bogat, djeco, zato što imam vas.

Siromašan: Nisam bogat, djeco, zato što imam vas.

…………………………..

Bogat: Nauči da kontrolišeš rizik.

Siromašan: Kad je riječ o parama, igraj na sigurno, ne rizikuj.

…………………………..

Bogat: Moram da investiram.

Siromašan: Moram da uštedim.

…………………………..

Bogat: Ja sam bogat čovjek, a bogati ljudi ne rade takve stvari.

Siromašan: Nikada neću biti bogat.

…………………………..

Bogat: Ne radim ja za novac. Novac radi za mene.

Siromašan: Radim za novac.

…………………………..

Bogat: Novac je moć.

Siromašan: Novac nije važan i novac me ne interesuje.

…………………………..

Bogat: Uči da pišeš snažne poslovne i finansijske planove da bi mogao da daješ zaposlenja.

Siromašan: Uči kako da napišeš impresivnu biografiju da bi mogao da nađeš dobro zaposlenje.

…………………………..

Bogat: Čovek mora finansijski biti potpuno upućen sam na sebe.

Siromašan: Kompanija i država će brinuti o meni.

…………………………..

„Moj siromašni otac nije bio siromašan zbog sume novca koju je zarađivao, a koja je bila znatna, već zbog svojih misli i postupaka. Kao mali, imajući dva oca, postao sam svjestan da moram pažljivo da vodim računa o tome koje misli prihvatam kao sopstvene“, napisao je Kiosaki.

Koga da posluša? Jednog ili drugog oca?

Premda su obojica smatrali obrazovanje i učenje veoma važnim, nisu dijelili mišljenje oko toga šta je važno naučiti. „Jedan je od mene tražio diplomu, da nađem dobar posao kako bih zarađivao novac. Drugi me je podsticao da učim kako da se obogatim, da shvatim kako novac funkcioniše i daga natjeram da radi u moju korist“, sumirao je tada devetogodišnji Kiosaki i odlučio da o novcu uči od svog bogatog oca iako je siromašan otac bio taj koji je imao diplomu fakulteta.

Izvor: Bonitet.com